U “knjizi života” starih Indijanaca, pisano je da se duljina življenja produljuje ukoliko svakodnevna prehrana uključuje med i mlijeko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on čini besmrtnima. Danas je med ponovno počeo zauzimati mjesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi. 

Opis i podrijetlo meda

Med je prirodni proizvod kojeg medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Zapravo, pčele nektar s medonosnog bilja, medne rose (medljike), te s površine lišća i iglica četinara pretvaraju u med. Proizvode ga kao hranu za dugi zimski period na isti način već 100 milijuna godina.

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava.

Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven (kadulja, lipa, kesten, djetelina, vrijesak, akacija, mješavine cvijeća, eukaliptus, lavanda, majčina dušica, suncokret i brojne druge vrste). Iz tih su razloga različite od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med, te ovisno o godišnjem dobu.

Dva su izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med: nektar i medljika (medna rosa).

Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda – nektarija. Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od medljike naziva se med medljikovac.

Pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom mednom mjehuru. U mednom mjehuru pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Time se saharoza iz nektara ili medljike pretvara u glukozu i fruktozu. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila. Suvišak vode uklanja se višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica.

Istovremeno se pod djelovanjem fermentacije povećava koncentracija šećera u nektaru, što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med. Proizvodi od meda su: med u saću, tekući med, prirodno kristalizirani med, kremasti med.

Apikultura, tj. držanje pčela za proizvodnju meda, datira iz 2400 g. pr. Kr. Med se stoljećima smatrao svetom hranom zbog svojih izvanrednih slatkih svojstava i zbog toga što je bio rijedak. Koristio se u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, kao i u razne medicinske i kozmetičke svrhe. Dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup.

 Energetska i nutritivna vrijednost

Med je mješavina najmanje 180 različitih tvari, brojnih organskih kiselina (jabučna, limunska, mliječna, pa čak i mravlja kiselina), različitih vitamina, minerala, enzima, voska, polenovih zrnaca, eteričnih ulja.

Od ugljikohidrata u medu se nalazi 82% šećera, a od toga 41% fruktoze i 36% glukoze, dok ostatak čine saharoza, maltoza i dekstrin. Sadrži vodu (16-20%), flavonoide (34-61%), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9), koje ga svrstavaju u jedinstvenu prirodnu i izuzetno ljekovitu namirnicu.

Med je izrazito bogat kromom, mineralom neophodnim u razgradnji ugljikohidrata, čime se smanjuju nepoželjni učinci uzimanja veće količine jednostavnih šećera i naglog porasta glukoze u krvi.

Udio pojedinih tvari ovisi o vrsti meda. Zbog odličnog sastava, med je kalorična i biološki vrijedna hrana za djecu i odrasle, lako probavljiva namirnica i prirodni izvor životne snage. Kapljica meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata, med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima.

Energetska vrijednost 100 g meda iznosi 304 kcal / 1271 kJ, a od toga je 82,4% ugljikohidrata i 0,3% proteina.

 Ljekovitost

Med i drugi pčelinji proizvodi od davnina se koriste kao hrana i lijek, ali i za njegu i uljepšavanje lica i tijela.

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, a zima bez meda i pčelinjih proizvoda nezamisliva je.

Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava. Sirovi med sadrži male količine smole koje dobivamo u propolisu (složeni kompleks tvari kojima pčele čuvaju med od štetnog djelovanja mikroorganizama).

Fitonutrijenti, koji se nalaze u sirovom medu i propolisu, a obradom se često uklanjaju, pokazali su svojstva sprječavanja razvoja raka. Tim hrvatskih znanstvenika na čelu s prof. dr. Ivanom Bašićem prvi je u svijetu pčelinjim proizvodima tretirao tumore pokusnih životinja i otkrio da flavonoidi u medu, propolisu i peludu, u kombinaciji s ostalim lijekovima, značajno utječu na prevenciju i liječenje tumora.

Antioksidansi i flavonoidi imaju antibakterijska svojstva. Tamni med, osobito od heljde i kadulje, sadrži veće količine antioksidanata od ostalih vrsta meda. Svakodnevnom konzumacijom meda u krvi se podiže razina zaštitnih antioksidativnih sastojaka.

Med se prije svega u prošlosti koristio kao izvor energije. Još su u staroj Grčkoj u vrijeme Olimpijade sportaši jeli med i sušene smokve kako bi postigli što bolje rezultate. Stoga se naročito preporučuje sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora i iscrpljenosti.

U narodnoj medicini poznato je da med pomaže kod ublažavanja simptoma tradicionalne gripe i prehlade (primjerice, piće pripravljeno od tople vode, limunovog soka i meda, uz dodatak ulja eukaliptusa ili korijena đumbira, olakšava disanje). Za upaljeno grlo preporuča se žličica meda ili mješavina od dvije žličice meda, četiri žličice jabučnog octa i prstohvata soli. Nizom istraživanja dokazano je da je med najzdraviji zaslađivač za oboljele od dijabetesa tipa 2 i one s visokom razinom kolesterola.

Med poboljšava apsorpciju lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih tvari. Pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, pomaže u liječenju i detoksikaciji jetre. Danas se med koristi i kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava, kao što su kronični bronhitis, bronhijalna astma, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis. Isto tako, pomaže kod anoreksije ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide.

Vrste meda

Bagremov med      Kestenov med      Lipov med      Kaduljin med        Medun (medljikovac)        Livadski med     Lavandin med

 Jedna od najcjenjenijih vrsta meda je bagremov med, izrazito svijetle boje, ugodnog mirisa i blagog okusa. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Preporuča se uzimanje navečer prije spavanja. Med kestena je taman, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog gorkog okusa. Dobar je kod bolesti probavnih organa jer potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žuči, te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Preporučuje se konzumiranje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice. Lipov med je bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blagog okusa. Konzumiranje donosi olakšanje kod prehlade, upale dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja. Kaduljin med se također koristi protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Medljikovac je vrlo tamne boje, osebujnog mirisa i okusa. Naglašeno bogatstvo mineralnih tvari (željezo) podiže razinu hemoglobina u krvi, povećava snagu srca i izdržljivost krvnih žila te otpornost imunološkog sustava. Razlikujemo šumski med od bjelogorice i crnogorice. Med od lavande u čaju od kamilice, metvice ili pelina smiruje organizam, koristi se protiv nadutosti i pospješuje mokrenje. Dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice i preporučuje se onima koji boluju od bolesti srca i krvnih žila.

Prilikom dodatka meda napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda. U tekućini med treba biti potpuno otopljen, jer se na taj način u organizmu potpuno iskorištavaju dragocjene ljekovite tvari.

 Kupovanje i čuvanje

Boja, aroma, struktura i kvaliteta meda ovise o izvoru nektara, kao i o njegovoj proizvodnji.

Prema izvoru nektara med može biti monoflorni – od jedne vrste nektara, kao što su bagrem, lipa, kesten, kadulja, i poliflorni – od više vrsta nektara, kao što su livadni i cvjetni med. Poliflorni med je dobar izbor ukoliko želite nenametljiv okus meda u hrani ili piću, dok med od jedne vrste cvijeta ima više izraženih svojstava, pa tako i aromu. Osobito u tome prednjače medovi dobiveni od začinskog bilja poput ružmarina, lavande i metvice. Po boji možemo odrediti aromu meda, pa su tako oni tamnije boje ujedno i jače arome. U specijaliziranim dućanima možete pronaći i med s dodatkom orašastih plodova, poput badema, oraha i lješnjaka.

Čuvanje meda je vrlo jednostavno. S obzirom da mu je trajnost neograničena zbog velike koncentracije šećera, čuvajte ga na hladnom mjestu, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki.

 Važno je znati…

Prilikom dodavanja meda u napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda.

 Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost.

 Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.

Nema pčela koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijske obrade meda ili lošeg pčelara! Med kupujte kod provjerenog obližnjeg pčelara!

Kristalizacija meda je normalna i prirodna pojava. Osim u iznimnim slučajevima, nema potrebe za dekristalizacijom. Želite li med vratiti u tekuće stanje, možete ga ugrijati u vodi, ne preko 40°C jer se iznad te temperature gube osnovna svojstva meda.

 

U prilogu je članak o čudotvornoj namirnici – medu,  gđe. Mirte Blažević koja je imala predavanje kod nas u Bujama:

 

ZLATNOŽUTI ČUVAR NAŠEG ZDRAVLJA
Med – čudotvorna namirnica

Ne treba čekati da obolimo pa se tek tada sjetiti meda, već bi ga trebalo jesti svakodnevno, od djetinjstva do starosti. Tada će on djelovati preventivno pa nećemo morati razmišljati koji će nam med najviše pomoći u liječenju bolesti; bit ćemo otporniji pa zdravstvenih tegoba nećemo ni imati ili će se one pojaviti u znatno manjoj mjeri

 Piše Mirta BLAŽEVIĆ

»Vratimo se prirodi«, sve je češći vapaj ljudi koji žive u urbaniziranim i industrijaliziranim sredinama, gdje im je zdravlje zbog niza čimbenika sve više ugroženo. Naravno, to ne znači samo povremeno, tijekom vikenda otići izvan grada, na čist zrak, a zatim nastaviti s istim načinom života u istoj, često zagađenoj okolini. Ako se uz to još i hranimo loše, tada nije čudno da obolijevamo i gutamo masu tableta da bismo kako-tako funkcionirali. No, mora li sve biti baš tako? Doduše, svoju okolinu ne možemo uvijek promijeniti i poboljšati kako bismo to željeli, ali hraniti se možemo zdravije te u svoju ishranu unijeti i jednu namirnicu koja će nam zasigurno pomoći da očuvamo ili poboljšamo zdravlje.mirta blažević

Golema biološka vrijednost

Postoji li tako čudotvorna namirnica? Postoji! Ljudi su je koristili od davnina, i ne znajući njenu stvarnu biološku vrijednost. Poklanjaju nam je vrijedne pčele, koje su na ovom našem planetu, dokazano je, mnogo duže nego mi, pa čak i duže nego većina biljaka cvjetnica koje oprašuju i koje bez njih ne bi mogle opstati. One pčelama daju nektar, slatki sok iz njihovih cvjetova, a pčele ih zauzvrat oprašuju, što je preduvjet da nam rode voćke i cvatu mnoge biljke u vrtu, šumi ili livadi. Nektar pčele prerađuju i oplemenjuju enzimima i drugim tvarima te od njega prave upravo tu, možemo s pravom reći, čudotvornu namirnicu – med.
Zašto je med tako čudotvoran i koristan za ljudski organizam?
Naša hrana mora sadržavati građevne, energetske, ali i zaštitne komponente bez kojih ne bismo mogli živjeti, a upravo sve te zaštitne elemente koji uvelike poboljšavaju otpornost i vitalnost našeg organizma sadrži med. U njemu je pronađeno više od 300 hranjivih tvari korisnih, a često i nužnih ljudskom organizmu. Med, primjerice, sadrži velik broj različitih minerala, odnosno elemenata kao što su željezo, kalij, magnezij, silicij, kalcij, fosfor, sumpor, klor, aluminij, bakar, cink, kobalt, nikal, molibden, jod i neki drugi, i to upravo u količinama i omjerima koji čovjekovom organizmu najviše odgovaraju.
Sadrži i niz vitamina, a posebno je bogat vitaminom B1, nedostatak kojega izaziva bolest beri-beri. Tu su zatim i mnogobrojni enzimi te niz drugih zaštitnih tvari. Med, dakako, u velikoj mjeri sadrži i šećere, ali ne saharozu, koju možemo kupiti u svakoj trgovini i koja nas zapravo truje ako je konzumiramo mnogo. Naime, od ukupne količine šećera, koja čini i do 78 posto meda, saharoze najčešće ima manje od 8 posto, dok većinu čine invertni šećer, odnosno glukoza – grožđani šećer, i fruktoza – voćni šećer, koje naše tijelo mnogo lakše apsorbira i prerađuje nego saharozu. Dakle, med je i kvalitetna energetska namirnica koja nas okrepljuje gotovo trenutačno, jer njeni šećeri vrlo brzo ulaze u krv i mišiće.
Upravo zbog takvog svog sastava med nije samo sladilo, čime ga smatraju oni koji ne znaju mnogo o medu, već je on, prije svega, čuvar našeg zdravlja. Prava je riznica mnogobrojnih hranjivih sastojaka, zbog kojih je njegova energetska, hranjiva, biološka, dijetetska, profilaktička i terapeutska vrijednost neosporna.

Svaka vrsta meda je dobra

Često se postavlja pitanje koju vrstu meda nabaviti, koja je vrsta bolja, a koja lošija. Odgovor bi mogao glasiti da je svaka vrsta meda dobra, no s obzirom na to da pčele sakupljaju nektar i s ljekovitog bilja, takav nektar, kao i kasnije med, sadrži i ljekovite sastojke tog bilja. Stoga neke vrste meda imaju jače djelovanje na određena oboljenja od drugih. Tako, primjerice, kestenov med, čest i na području kvarnerskog priobalja i otoka Cresa, povoljno djeluje kod gastritisa, čira na želucu, a pomaže i kod liječenja dizenterije. Ubrzava i cirkulaciju krvi te poboljšava rad jetara.
Poznato je da kaduljin med blagotvorno djeluje protiv kašlja i bronhitisa te želučanih tegoba, zbog čega je i vrlo cijenjen.
Tu je zatim i lipov med, koji potiče znojenje pa se preporučuje kod gripe i prehlade. Uz to, umiruje živce i srce te ublažava glavobolju, a pojačava i optok krvi pa sklerotičnim osobama može olakšati poteškoće. Dobro djeluje i na želudac i crijeva.
Na srce umirujuće djeluje i med u kojem je dobrim dijelom zastupljen i glog. On koristi i onima koji pate od ateroskleroze te onima koji su razdražljivi, jer umiruje živce.
Lavandin med je osobito bogat željezom pa pomaže slabokrvnim osobama, a djeluje i protiv bronhitisa, astme i upale grla.
Ružmarinov med pospješuje funkciju jetara, a zbog visokog sadržaja eteričnih ulja također djeluje protiv astme i kašlja. Posebno je koristan i rekonvalescentima – ubrzava njihov oporavak nakon preležanih bolesti. Vrijeskov med pomaže kod upale bubrega, mokraćnog mjehura i prostate. Djeluje na bolje izlučivanje mokraće, a pomaže i onima koji imaju žučne kamence ili boluju od reume.
Šumski med odnosno medljika ili medun također je vrlo bogat željezom, ali i drugim mineralima, i stoga pomaže prije svega anemičnim osobama. Livadski med također je koristan. Djeluje manje ili više na različite bolesti, ovisno o tome s kakvih su livada pčele skupljale nektar. Naime, na različitim livadama cvate različito bilje pa ni med s planinske livade nije istog sastava kao onaj s primorske ili nizinske.Bagremov med blagog je mirisa i okusa i djeluje smirujuće.

Cijena nikad previsoka

I tako smo nabrojili vrste meda koje se najčešće mogu naći u našim trgovinama ili kod pčelara, iako ima još mnogo vrsta meda, kao što su med od uljane repice, suncokreta, amorfe i nekih drugih medonosnih biljaka koje cvatu u drugim krajevima Hrvatske ili ih uvozimo. Međutim, osnovni sadržaj u svim vrstama meda je isti pa će bilo koji med koji nabavimo korisno djelovati na naš organizam i poboljšati nam otpornost, vitalnost i zdravlje.
Stoga, ne treba čekati da obolimo pa tek se tada sjetiti meda, već bi ga trebalo jesti svakodnevno, od djetinjstva do duboke starosti. Tada će on djelovati preventivno pa nećemo morati razmišljati koji će nam med najviše pomoći u liječenju bolesti; bit ćemo otporniji pa zdravstvenih tegoba nećemo ni imati ili će se one pojaviti u znatno manjoj mjeri. Stoga još jednom razmislite o ovom zlatnožutom prirodnom lijeku i nabavite ga bez obzira na to čini li vam se skupim. Cijena meda u odnosu na njegovu vrijednost sigurno nije previsoka, jer korist koju ćete od njega imati zaista je nemjerljiva.

Med

   U Istri ima preko 420 pčelara koji s oko 13.500 košnica godišnje proizvedu između 250 i 300 tona meda, a kad im se pribroje i pčelari iz liburnijskog i zapadnootočnog dijela Primorsko-goranske županije te iz slovenske Istre, ukupne količine su veće. Zbog svoje iznimne kvalitete med s ovih područja često je nagrađivan i van granica naše domovine i nikad nije imao problema sa plasmanom, no oduvijek je među istarskim pčelarima postajala želja da svoj proizvod zaštite od nelojalne konkurencije, stvore zajednički brend i tako podignu kvalitetu domaće proizvodnje na višu razinu. Na prijedlog Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije 2016. godine je izrađena Studija o razvoju pčelarstva Istarske županije u kojoj je jedan od najvažnijih koraka u unapređivanju ove gospodarske grane zaštita izvornosti Istarskog meda. Iste godine UP „Lipa“ iz Pazina postaje glavni nositelj priprema i predregistracijske faze zaštite i podnosi Zahtjev za izradu Specifikacije za „Istarski med“. Sredstva u tu svrhu dodijelilo im je Ministarstvo poljoprivrede RH i Županija Istarska, a proceduru izrade Specifikacije na sebe je preuzeo Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču. Potom je uslijedila izrada elaborata, ocjena nadležnih tijela, prezentacije pčelarskim udrugama, pa na kraju izmjene i dopune. Tako se 2017. godine počelo razmišljati o širenju projekta na Liburniju (područje općina Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, otoci Cres i Lošinj s pripadajućim manjim otocima Unije, Ilovik, Sušak, Vele Srakane te niz manjih nenaseljenih otočića) i na slovenski dio Istre (područje primorskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran), te je ubrzo i potpisan dokument o zajedničkoj prekograničnoj zaštiti oznakom izvornosti “Istarski med – Istrski med”. Specifikacija je potom dostavljena Ministarstvima poljoprivrede Hrvatske i Slovenije, kako bi krenula prvo na nacionalnoj razini: istarskog meda u Hrvatskoj, te istrskog meda u Sloveniji, dok bi zahtjev za zaštitu europskom oznakom izvornosti krenuo  u drugoj fazi projekta. Ove godine iz Ministarstva poljoprivrede RH stiže dugo očekivano Rješenje o prijelaznoj zaštiti istarskog meda nacionalnom oznakom izvornosti. U Hrvatskoj pod nazivom "Istarski med", a u Sloveniji pod nazivom "Istrski med" je zaštićeno sedam vrsta meda - uniflorni od bagrema, kadulje, kestena, lipe i vrijeska, te dva multiflorna: cvjetni med, i bjelogorični medljikovac koji se proizvode na području cijele Istarske županije, u dijelu Primorsko-goranske županije odnosno na području grada Opatije te općina Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, zatim otoka Cresa i Lošinja i okolnih manjih otoka, te slovenskih istarskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran.       U subotu, 27. veljače 2021. godine u  prostoru školsko-gradske sportske dvorane u Pazinu održan je sastanak s osvrtom na specifikaciju i kontrolu za „Istarski med/Istrski med“ na kojem je prisustvovalo dvadesetak predstavnika lokalnih pčelarskih udruga (broj zainteresiranih je bio veći, no zbog obaveze pridržavanja epidemioloških mjera broj sudionika je bio ograničen). Tijekom sastanka svi su imali maske za lice i održavali propisanu distancu. U ime domaćina sve prisutne je pozdravio Ranko Anđelini, predsjednik UP Lipa, nakon kojeg se skupu obratio i županijski pročelnik za poljoprivredu Ecio Pincan, poručujući da je Istarska županija uvijek podržavala zaštitu autohtonih proizvoda i da će to činiti i ubuduće.     U razjašnjavanju najbitnijih pojmova u specifikaciji za „Istarski med/Istrski med“ svojim stručnim iskustvom okupljenim je pčelarima puno pomogla Blanka Sinčić Pulić, viša stručna suradnica za zaštitu i valorizaciju autohtonih proizvoda u upravnom odjelu za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu županije Istarske.  U zakonodavnim okvirima registracije i zaštite na razini Republike Hrvatske i Europske unije najvažnija je Uredba EU parlamenta i Vijeća EU br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji je osnova za zakone i podzakonske akte u RH. Na nacionalnoj razini u tom je kontekstu najvažniji Zakon o poljoprivredi (NN br. 30/2015) i Pravilnik o zaštićenim oznakama izvornosti (ZOI), zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zaštićenoj oznaci tradicionalnog specijaliteta (ZTS) objavljen u NN br. 65/2015. Nadležno tijelo za provedbu ovih zakona je Ministarstvo poljoprivrede. Prema Uredbi br. 1151/2012 oznaka izvornosti predstavlja naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji potječu iz te regije, mjesta ili zemlje, čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Blanka Sinčić Pulić se u nastavku zadržala na fizikalno-kemijskim svojstvima, melisopalinološkim, senzorskim i drugim specifičnim obilježjima različitih vrsta istarskog meda, granicama područja ispaše, proizvodnje i pakiranja, dokazima o podrijetlu, pravilima označavanja te vođenju potrebnih  evidencija. Razjasnila je i razlike između žiga i oznaka općenito, te zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP), zaštićene oznake izvornosti (ZOI) i zajamčenog tradicionalnog specijaliteta (ZTS), naglašavajući da se pod pojmom ZOI podrazumijeva da se baš sve faze proizvodnje, prerade i priprema proizvoda odvijaju u definiranom zemljopisnom području. Da bi med dobio pravo nositi naziv “Istarski/Istrski med” i zaštićenu oznaku izvornosti, mora u potpunosti (od pčelinje ispaše pa do vrcanja i pakiranja) biti proizveden u području koje je definirano Specifikacijom. Zajednički znak je kapljica meda obojena naizmjeničnim sivim i crnim vodoravnim prugama smještena na žutom šesterokutu koji stilizirano prikazuje saće. Naziv „Istarski med/Istrski med“ na etiketama mora biti veći od ostalih podataka. Blanka Sinčić Pulić je ponovila da ZOI štiti od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda, podiže ga u višu cjenovnu kategoriju,  a što to znači da će proizvođaču rasti prihodi, čime se doprinosi održivom razvitku ruralnog područja, povećava mogućnost izvoza, jača i turistička ponuda uz očuvanje lokalnog, regionalnog i nacionalnog identiteta, ali i prirodnih vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja, a indirektno se smanjuje odljev stanovništva iz destinacije. Na kraju izlaganja je naglasila da će pčelari obuhvaćeni ZOI sustavom morati slijediti stroga pravila upisnika, kontrole i cijelog procesa proizvodnje o čemu će voditi posebne zapisnike i evidencije, a što će kontinuirano kontrolirati ovlaštena tvrtka.                                                    Tvrtka Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o. iz Splita 25 godina se bavi stručnom podrškom primarno malih i srednjih poduzetnika u prehrambenom sektoru i poljoprivredi, stvarajući preduvjete za njihovu konkurentnost, napredak i uspjeh. Jamstvo za sve navedeno je akreditacija po HRN EN 17065 kod Hrvatske akreditacijske agencije i stručan tim na čelu sa Anom Marušić Lisac, koja je na skupu iznijela Plan kontrole za „Istarski med/Istrski med“. U uvodu je objasnila pojam certifikacije, koji su elementi tog postupka i naknade. Ovdje je važno napomenuti da su u programu ruralnog razvoja RH zacrtane mjere o financijskim poticajima u ovoj gospodarskoj grani: Mjera 3. Sustavi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu s naglaskom na Podmjeru 3.1. Potpora za novo sudjelovanje u sustavima kvalitete i Podmjeru 3.2. Potpora za aktivnosti informiranja i promicanja koje provode skupine proizvođača na unutarnjem tržištu. I u ovom je izlaganju naglašeno da bi domaćim pčelarima zaštita izvornosti meda trebala pružiti i ekonomski izvjesnije uvjete proizvodnje i prodaje, jer sada nitko ne zna koliko meda dolazi izvana u Istru i kakav je to med, ali se zna da ga ima znatno više nego što ga istarski pčelari proizvedu. Zaštićeni istarski med imat će deklaracije i oznake iz kojih će se jasno razaznati njegovo podrijetlo i kvaliteta, pa će i potrošači biti sigurniji što zapravo kupuju i konzumiraju. Kao destinacijski brend istarski bi značajno doprinio ne samo u stvaranju buduće dodane vrijednosti tog proizvoda, već postao i temelj za buduću zajedničku razvojnu agrarnu politiku u regiji.        O planu kontrole od strane njihovog centra te samokontroli proizvođača govorila je Dragana Milosavljević, dipl. ing. Ponovila je da je ulazak u sustav dobrovoljan, ali da bi proizvod mogao nositi atribut vrhunskog, onda to mora biti u svim svojim komponentama, što podrazumijeva i dodatne napore samog proizvođača. Tako primjerice, ako bi pčelar iz Istre svoje pčele prevozio na ispašu i Gorski Kotar ili Liku, med iz te serije ne bi se mogao zvati istarski, a isto važi i za med koji bi nastao ako bi neki pčelar izvan definiranog područja doveo svoje pčele na ispašu unutar područja definiranog Specifikacijom, a taj med vrcao i pakirao kod kuće. U nastavku izlaganja Dragana Milosavljević je navela i druga pravila kojih se treba pridržavati u proizvodnji (primjerice, pčele se ne smije dohranjivati u vremenu dok nose med), te niz drugih odredbi kojima je cilj očuvanje posebnih svojstava i kvalitete meda koji se tradicionalno proizvodi na ovom području. Analize meda moraju se vršiti u ovlaštenim i akreditiranim laboratorijima. U slučaju nesukladnosti kod monoflornih medova vezano za udio peludi isti se mogu rekategorizirati u cvjetni med, ukoliko odgovara po ostalim zahtjevima za tu sortu meda.         Pred sam kraj bilo je riječi i o oznaci „Istarska kvaliteta“ za istarska vina kao snažnoj alatki u poticanju razvoja i konkurentnosti subjekata u vinarskoj industriji Istarske županije o čemu je govorio Krešimir Juričić iz Udruge „Vinistra“. Različitih mišljenja i drugačijih stavova u raspravi pred kraj skupa nije nedostajalo, a kako se radi o izuzetno delikatnoj temi za sva je pitanja i sugestije otvorena i mogućnost kontakta putem e-maila: marusic@biotechnicon.hr  ili  milosavljevic@biotechnikon.hr         Na kraju ovog odlično organiziranog stručnog skupa, treba dodati činjenicu da istarsko pčelarstvo ne čine samo neposredni proizvođači, već i institucije: općine i gradovi, županijska tijela, institut za poljoprivredu i turizam, domovi zdravlja i bolnice, vrtići, škole, pučka učilišta, pa će se, ukoliko budu svi složno i kvalitetno radili na promidžbi novog brenda, kroz samozapošljavanje stvoriti čvrsti temelji za ostanak mladih u ovom sektoru i na taj način dugoročno dati snažan poticaj za održivi razvitak ove gospodarske grane i ruralnih područja u Istri i na Kvarneru, te očuvati njihov lokalni, regionalni i nacionalni identitet i prirodne vrijednosti.   TEKST: Damir Gregurić   Predsjednik UP Lipa Ranko Anđelini najavio je još jedan sastanak na kojem očekuje veći broj istarskih pčelara, pogotovo profesionalaca direktno zainteresiranih za ulazak u sustav ZOI.