„VIŠE OD PROIZVODNJE“

Iza nas je još jedna, peta po redu Konferencija o sigurnosti i kakvoći o pčelinjih proizvoda. I ovaj je put organizacija manifestacije u Opatiji bila besprijekorna za što je prije svih zaslužan doc.dr. sc. Dražen Lušić, dipl.sanit.ing. sa Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ni tako snažan autoritet poput njega ne bi mogao iznijeti teret organizacije bez pomoći suorganizatora: Hrvatski pčelarski savez, Udruga pčelarskih organizacija PGŽ, PU „Učka“ Opatija, Udruga za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike „Biopčela“, Nastavni Zavod za javno zdravstvo PGŽ, Nastavni Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ Zagreb, učilište „Apis“ Velika Gorica i Centar za brdsko planinsku poljoprivredu uz institucionalnu podršku Ministarstva poljoprivrede RH, Ministarstva zdravlja RH, Primorsko-goranske županije, Hrvatskog instituta za ruralni razvoj, pčelarstvo, lovstvo i ekologiju, te Grada Opatije. No kad je u pitanju viša sila, tu ne mogu pomoći svi spomenuti: zbog iznenadnih zdravstvenih problema izostala je dr.sc. Lea Pollak kojoj želimo brz oporavak. Piscu ovih redaka je prvi put da prisustvuje ovoj manifestaciji, pa će čitatelji oprostiti na još jednom tekstu pisanom bez puno znanstvenih opservacija i stručne terminologije, ali s obiljem emocija koje uvijek dolaze kad je atmosfera na priredbi puna pozitivne energije i kad je doprinos unapređenju struke više nego očit.

Počnimo od podnaslova „Više od proizvodnje“ koji malo podsjeća na film „Više od meda“, ali nije tako dramatičnog sadržaja, iako su na trenutke rasprave oko nekih tema bile žestoke poput onih u sabornici RH. No to uopće nije loše, dapače: to dokazuje visoku svijest svih prisutnih da hoće i mogu učiniti sve za boljitak pčelarstva  u Hrvatskoj i šire, jer su na ovoj konferenciji, usprkos direktivama i regulama većih od nas granice potpuno izbrisane da bi kroz buduću međudržavnu suradnju zajedničkim snagama osigurali opstanak pčele medarice, pčelara kao njihovih čuvara i skrbnika, te pčelarstva kao jednog od najplemenitijih zanimanja danas. Nadamo se da će taj entuzijazam i dobronamjernost, naravno uz stručnost (koje se ne smijemo plašiti isticati i na višoj razini od nacionalne) i kvalitetniju komunikaciju između nadležnih institucija naići na razumijevanje u resornim tijelima Lijepe naše, a potom i Europske unije. Kao što je već u svom uvodu istaknuo doc.dr.sc. Dražen Lušić da je Konferencija „tematski vezana uz aktualnosti vezane uz percepciju kakvoće pčelinjih proizvoda i njihovih prerađevina kao i valorizaciju sigurnosnih značajki njihove uporabe u okviru tržišnih i vantržišnih mehanizama“ , upravo zbog važnosti ovih tema, bilo je i za očekivati da će biti polemike između predstavnika pčelara u Hrvatskoj i resornih ministarstava. Već na prvom predavanju „Uloga HPS-a u sustavu osiguranja sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda“ koje je u ime Hrvatskog pčelarskog saveza držao dipl.ing.agr. Vedran Lesjak, na površinu su isplivale nedoumice oko nama pčelarima suštinskih, a drugoj strani rutinskih pitanja, pa se podigla prašina oko pojmova „direktive“ i „javna rasprava“, da bi u jednom trenutku čvrst i nepokolebljiv stav našeg predstavnika izmamio spontani pljesak, jer ne smijemo dozvoliti da se propisi o pčelarstvu, pčelinjim proizvodima i pčelarima donose negdje drugdje, bez konzultacije s primarnim proizvođačima. Pa i Europa zna da bez pčela nema proizvodnje hrane, što znači ni opstanka čovjeka na ovoj planeti! Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede i Sanja Kolarić Kravar, voditeljica Službe za upravu kvalitete hrane i fitosanitarne politike u istom ministarstvu su iznijele svoje stavove glede dopuna zakona o mješavinama meda i naglasile mogućnost da se naši proizvodi zaštite na više načina, te nas pokušale uvjeriti kako nema mjesta strahu da ćemo u veoma skoroj budućnosti biti „bombardirani“ ponudom jeftinijih prerađevina iz EU zbog propisa koji već u startu pogoduju trgovačkim i uvozničkim lobijima. Autora ovog teksta je ovo podsjetilo na borbu Don Kihota protiv vjetrenjača.

Nakon bure oko ovih pitanja uslijedio je smiraj za koji je zaslužan dipl.oec. Đuka Petrić, doajen pčelarstva na Liburniji koji je na svoj specifičan način, s puno emocija izlagao o udruživanju i unapređivanju struke na primjeru PU „Učka“ iz Opatije. Ovaj simpatičan i radišan 82-godišnjak od samog početka je naglašavao volonterizam i slogu kao pokretače svih drugih aktivnosti. Slušajući njeguve riječi, sjetio sam se jednog drugog pčelarskog autoriteta mr.sc. Nenada Strižaka koji je često naglašavao da „ako je pčelarska udruga kompaktna, zna što želi, zna se radom nametnuti institucijama, u kojoj rukovodstvo zna animirati svakog člana za ono u čemu je najbolji, ako svaki član obavlja zadatak prema svojim mogućnostima, a ne vlastitim željama, svaki je projekt ostvariv!» Volontiranje nije isto što i profesionalni posao menadžera u poduzeću – potrebna je volja za rad i uživanje u radu! Kada entuzijazam i znanje idu ruku pod ruku uspjeh ne može izostati bez obzira da li je riječ o edukaciji članstva, pohađanju stručnih tečajeva ili drugim aktivnostima na domaćem i međunarodnom nivou. Glavne odrednice djelovanja PU „Učka“ je pored rasta broja članova, organizacije nacionalnih i međunarodnih skupova, održavanja stručnih predavanja i ocjenjivanja meda, studijskih putovanja, korištenja pčelinjih proizvoda u svakodnevnoj ishrani  i popularizaciji struke među građanstvom s naglaskom na najmlađe generacije. Ipak po mom mišljenju edukaciju predškolske i školske djece valja podići na višu, nacionalnu razinu institucionalnog obrazovanja, ali je u svakom slučaju pohvalan rad ove ekipe koja po mnogo čemu može biti zlatan primjer drugim pčelarskim udrugama s podjednakim resursima, no s kroničnim nedostatkom volje za vlastiti doprinos u unapređivanju struke na području svog djelovanja.

Predavanje prof. Matije Bučara iz Petrinje o pčelinjim pašama suhih submediteranskih travnjaka izazvao je veliku pozornost publike koja je uživala u snimkama predivnih pejzaža iz Istre i Primorja, Like, Ravnih kotara i Dalmatinske zagore. Na ovim travnjacima raste preko 180 biljnih vrsta među kojima se posebno ističu: kadulja, planinski i crveni primorski vrisak, trava iva, lipica, bijela marulja, vlasasti zmijak, te više vrsta lucerni i djeteline. Ovi su travnjaci bogate pčelinje paše, pa predstavljaju veliko nacionalno blago koje trebamo iskorištavati na najbolji mogući način i sačuvati za slijedeće generacije. Posebnu pažnju zaslužuju endemske biljke sa kamenjara šireg Istarsko-Kvarnerskog primorja što je postao i dio projekta Natura 2000.

O proizvodnji i potrošnji meda u RH govorio je doc.dr.sc. Josip Gugić, prof.v.š. s Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu. U svom izlaganju predavač je dao naglasak na pokrivenost potrošnje meda po glavi stanovnika u RH domaćom proizvodnjom. Istraživanje je pokazalo da u analiziranom 10-godišnjem razdoblju je stupanj samodostatnosti bio vrlo visok (2003. – 2007. godine iznosio je 157 %, a 2008. – 2012. godine 134 %), no trend se mijenja 2014. godine kada hrvatski pčelari ne proizvode meda u količinama dovoljnim za domaće stanovništvo. Ovi podaci ipak nisu zabrinuli predstavnike medija na skupu, pa lokalni tisak u članku „Manjak meda na EU tržištu – šansa za hrvatske pčelare“ ponavlja sintagmu da „naša zemlja ima velike potencijale za proizvodnju meda“ i dodaje kako nam istodobno raste i izvoz i uvoz, ne ulazeći previše u srž problema: kakvoću i sigurnost meda iz drugih zemalja.

Ova je konferencija zamišljena kao platforma za osiguranje relevantne informacije o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti pčelinjih proizvoda, njihova podrijetla i kakvoće, od javnog interesa: za pčelare – proizvođače i trgovce, stručno osoblje laboratorija, zdravstvenih institucija i inspekcijskih službi, ali prije svega od interesa za one nejnezaštićenije – potrošače pčelinjih proizvoda. Zato su čak tri predavanja posvećena gorućoj temi, a to su patvorine. Falsifikatori su svuda oko nas: bez obzira radi li se o patvorinama meda, pčelinje hrane ili satnih osnova, a nedorečenost zakona i nemogućnost precizne i vjerodostojne analize samo im pogoduje.

U predavanju o patvorinama pčelinjeg voska i satnih osnova metodom infracrvene spektroskopije govorila je mag.ing.agr. Lidija Svečnjak sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Postojeće analitičke metode predložene od strane IHC (Međunarodne komisije za med) definiraju kriterije sastava i kakvoće pčelinjeg voska temeljem utvrđivanja 10 klasičnih fizikalno-kemijskih parametara. Kako se pouzdanost rezultata narušava na temperaturama iznad 100*C bilo je nužno iznaći novu analitičku metodu za pouzdano i brzo određivanje autentičnosti pčelinjeg voska. Uzorci su prikupljeni s domaćeg i inozemnog tržišta i metodom infracrvene spektroskopije od ukupno 71 uzorka satnih osnova svega 14 je bilo ispravno, aostalih 80 % je bilo patvoreno parafinom, najčešćim nadomjeskom. Štete od patvorina satnih osnova u posljednjim godinama su sve veće i krajnje je vrijeme za standardizaciju analitičke metode za rutinsku kontrolu autentičnosti ovog specifičnog proizvoda (još uvijek nedefiniranog glede domene u koju pripada) koja će biti temelj za stvaranje zakonske regulative u prometu pčelinjim voskom ne samo u nacionalnim okvirima, već i u Europi, kako je u kasnijoj raspravi sugerirao Branko Vidmar, predsjednik udruge „Biopčela“.

O novim analitičkim izazovima u potvrdi patvorina meda govorio je dr.sc. Dario Lasić, dipl. ing. iz Nastavnog zavoda za javno zdrvstvo „Dr. Andrija Štampar“ iz Zagreba. Svoje je istraživanje usmjerio na najčešće korištene supstitute (šećerni sirupi na bazi škroba, visoko fruktozni kukuruzni, glukozni i saharozni sirupi proizvedeni od šećerne repe ili trske). Kako su metode patvorenja sve sofisciranije, utoliko je teže laboratorijima bez adekvatne analitičke tehnike dokazati da se radi o falsifikatu.

Situacija nije bolja ni to se tiče kakvoće hrane za pčele koja je po doc.dr. Goranu Mirjaniću sa Univerziteta u Banja Luci – osnova uspješnog pčelarenja. U pogačama i sirupima osim korisnih sastojaka mogu se naći i štetne tvari (npr. HMF), a najčešći razlog tome je korištenje kiselina u procesu invertiranja složenih šećera (saharoze) u velikim koncentracijama i pri visokim nekontroliranim temperaturama što za posljedicu ima cijepanje srednjeg crijeva pčela, pa se njen život skraćuje na 3 – 5 dana. Štetne tvari u prekomjernoj, nekvalitetnoj ishrani pčela mogu se pojaviti i u gotovim proizvodima, a da bi se to spriječilo dogovoreni su kontakti između Univerziteta u Banja Luci i nadležnih institucija u RH što je u ime Hrvatske poljoprivredne agencije potvrdila dr.sc. Maja Dražić. U raspravi koja je uslijedila mnoge je zanimala kvaliteta i iskoristivost enzimskih pogača. Činjenica da još uvijek nema standardizirane metode za istraživanje HMF u pčelinoj hrani govori kako će problem oko uvoza pogača iz BiH i dalje ostati otvoren. U raspravu o standardizaciji parametara, trgovačkim lobijima i nedorečenim  pravilnicima je bio kategoričan i prof. Dario Frangen sa Učilišta „Apis“ iz Velike Gorice. Zajednički cilj svih nas: proizvođača, prerađivača, trgovaca i znanstvenika mora biti spas pčela i zdravlje potrošača, pa kad zbrojimo sve iznešene probleme glede kakvoće i sigurnosti sirovina, prerađevina i krajnjih proizvoda, preostaje samo zaključak da je još mnogo posla pred nama, no kako je to dobro prokomentirao jedan od govornika: „I put od 1.000 km započinje prvim korakom!“ Zato sve ove probleme oko standardizacije analitičkih metoda, mjerodavnosti izvora podataka i financiranja ovakvih istraživanja, te edukacije građana, pčelara i inspekcijskih službi ne smijemo promatrati kao prepreke, već izazove koji stoje pred nama.

Mag.ing.agr. Gordana Hegić nam je us svom izlaganju o kozmetici za životinje približila temu koju do sada gotovo nitko nije ni spominjao, a kamoli ozbilnije obrađivao. Apifito kozmetika je sinteza pčelinjih proizvoda i odabranih vrsta ljekovitog bilja: potpuno prirodna, jestiva, bez sintetskih punila, mirisa, boja, emulgatora i konzervansa, nema ograničeno vrijeme primjene, nije bitna precizna dijagnoza bolesti, a alergije se javljaju veoma rijetko. Melem stvara zaštitni film u interdigitalnom prostoru i sprječava crvenilo i iritaciju najizloženijeg područja, pa se koristi za njegu šapa ili probleme poput pododermatitisa  (prištići i kvržice između prstiju). Hidratantna krema omekšava žuljevita područja, hidratizira kožu, ublažava svrbež, koži vraća elasticitet, potiče mikrocirkulaciju  u dermisu i tako sprječava daljnju infekciju kože, pa se koristi kod ozljeda kože, atopijskog i alergijskog dermatititsa. Apifito kozmetika je testirana na psima, mačkama i konjima u suradnji  s  mr.sc.vet.med. Arnoldom Majorošem iz terenske veterinarske službe u Temerinu.

Dipl.ing.agr. Nina Krnjak iz Hrvatske poljoprivredne agencije iznijela je rezultate analize kvalitete meda za razdoblje 2012. – 2014. Ispitivanja su se obavljala prema osobnim zahtjevima pčelara, prema ugovorima s županijama, u sklopu Nacionalnog pčelarskog programa i projekta „Med iz Lijepe naše“. Analizirao se sadržaj vode, električna provodnost, HMF, a osim kvalitativne peludne analize u 2014. godini je vršena i senzorska analiza, te određivanje dijastaze. Na velikom broju (2012. godine 385 uzoraka, 2013. godine 119 uzoraka, 2014. godine 67 uzoraka) raznolikih vrsta meda (14 vrsta) utvrđena je visoka kvaliteta po svim ispitivanim parametrima, što unosi optimizam u čitavu priču.

U zaključku konferencije doc.dr.sc. Dražen Lušić je naglasio potrebu za otvorenijom suradnjom HPS-a i Ministarstva poljoprivrede, kao i povezivanja svih institucija u Hrvatskoj i zemljama u okruženju nadležnih za sigurnost i kakvoću pčelinjih proizvoda. Od izuzetnog je značaja što skorije definiranje metodologije istraživanja u ovoj domeni s naglaskom na usklađivanje izvora podataka koji bi potvrdili autentičnost, odnosno sumnju na patvorenje meda, pčelinjeg voska, satnih osnova i hrane za pčele. Sve ovo uz povećanje broja uzoraka za istraživanje, bolju opremljenost laboratorija za analizu i educiranost na svim razinama temelj su za donošenje zakona o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda bez kojeg nema unaprjeđenja ove gospodarske grane. Konferenciju je zatvorio njen najstariji sudionik  Đuka Petrić čestitajući organizatorima na uspješnoj manifestaciji kao i predavačima na uloženom trudu, pozvavši na kraju publiku da se i iduće godine nađemo na istom mjestu kako bi pomogli pčeli medarici da opstane u našim krajevima, a blago iz košnica postane prepoznatljiv proizvod Lijepe naše na radost i ponos pčelara i potrošača meda, propolisa, matične mliječi i drugih pčelinjih proizvoda.

U ime Koordinacije pčelarskih udruga Istre Konferenciji su prisustvovali: Darko Martinović iz Labina, predstavnik pčelara Istre i član UO HPS-a, Ivan Kovač, tajnik porečke udruge „Nektar“ i Damir Gregurić, tajnik Udruge pčelara Bujštine.