POZNATI APITERAPEUT DINO CERIĆ IZ BIH U POSJETI PČELARIMA BUJŠTINE

U nedjelju, 9. kolovoza 2015. Udruga pčelara Bujštine dobila je neočekivanu prigodu osobno upoznati gospodina Dinu Cerića, cijenjenog pčelara, apiterapeuta i predavača iz Zenice. Zahvaljujući ljubaznim domaćinima – obitelji Radovanović u čijem se domu u Sarbarici kod Umaga održao ovaj neformalan skup, pčelari iz Umaga i okolice  proveli su više nego zanimljivu večer u razgovoru s pravim stručnjakom kad je u pitanju liječenje pomoću pčelinjih proizvoda. U ugodnoj i prijateljskoj atmosferi razgovaralo se o praktičnim tehnološkim riješenjima u određenim situacijama na pčelinjaku, učincima meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi na ljudski organizam, ali i o aktualnostima u pčelarstvu i apiterapiji u Bosni i Hercegovini. Pitanja je bilo puno, pa se sastanak produžio do kasnih večernjih sati. Naš sugovornik je na sva pitanja odgovarao bez treme i previše stručnih termina, tako da je svima bilo jasno kako se radi o izuzetnom stručnjaku upućenom u mnoge tajne pčelarskog zanata i apiterapije, ali i o velikom entuzijasti i promicatelju zdravlja iz košnica, podjednako u medicinskom i farmaceutskom okruženju i u građanstvu – sadašnjim i budućim potrošačima pčelinjih proizvoda.

Dino Cerić se pčelarstvom počeo baviti na nagovor svog susjeda Mekanić Emira isprva kao dopunskom djelatnošću, no već godinu dana kasnije materijalne interese mijenja znanstveno-istraživačkim radom. Radeći na raznim bolničkim odjelima kao viši medicinski tehničar, Dino je stekao puno iskustva i znanja koje je upotpunjavao ljubavlju prema pčelama i prirodi. Za to razdoblje svog života Dino kaže: “Nevjerovatna otkrića na poljima medicine i pčelarstva stopila su se u jedno. Pčelarsko iskustvo, iako malo, pokazalo se kao veoma korisno kod neuroloških i drugih oboljenja. Sa druge strane principi medicine su se pokazali kao veoma korisni u pčelarstvu, pogotovo u mikrobiološkom smislu.“ Gospodin Cerić danas pčelari na stacionarnom ekološkom pčelinjaku sa 30-ak LR košnica i 10-ak RV košnica. Aktivan je član Udruženja pčelara Zenice „Apize“ (jedno je vrijeme vršio i funkciju predsjednika društva), drži stručna predavanja širom regije i piše za više specijaliziranih časopisa.

Gospodina Cerića prvi put smo slušali na predavanju na XI međunarodnom pčelarskom sajmu u Gudovcu 8. veljače ove godine i već tada je bilo očigledno da se radi o vrhunskom poznavatelju ove domene, posebice uporabe peludi u apiterapiji. Tom je prigodom gospodin Cerić govorio o ispravnoj pripremi i skladištenja peludi, te načinu konzumiranja i učincima peludi na ljudski organizam, podijelivši s prisutnima svoja iskustva i par originalnih recepata u kojima se kao baza koriste pčelinji proizvodi. Kako postoje određene razlike (i u kemijskom sastavu i u biološkom djelovanju, načinu primjene i doziranju) između perge i peluda skupljenog skupljačima, kao i razlike između sirove (svježe) i sušene peludi, veći dio nas je želio saznati nešto više o toj temi iz prve ruke, od pravog profesionalca u ovom segmentu apiterapije. Naš je sugovornik upozorio da kod ovih razlika nije toliko bitna razlika u biokemijskom sastavu, koliko u djelovanju na organizam i biološkoj aktivnosti. Pelud se mora  čuvati od svjetlosti i sunca jer pri većoj izloženosti gubi hranjive vrijednosti. Svježi pelud je najbolje čuvati u zamrzivaču na što nižoj temperaturi. Pravilno  uskladišten može zadržati svoju kvalitetu do 2 godine, dok sušeni pelud gubi svoju hranjivu i biološku vrijednost već nakon godine dana. Već zbog načina obrade, sušeni pelud gubi 20 % svoje hranjivosti. U nemogućnosti čuvanja u zamrzivaču pomiješati sa medom u omjeru 1: 1. Sušenu pelud također je preporučljivo čuvati u zamrzivaču ili pomiješati s medom. Gospodin Cerić nas je upozorio da izbjegavamo pelud jedne boje, sezonsku, staru i iz stranih izvora. Najbolji pelud je od lokalnog pčelara koji zna da kvaliteta ovisi od raznolikosti bilja na paši, skuplja i čuva pelud poštivajući pravila dobre pčelarske prakse i poznavajući iz vlastitog iskustva njegov učinak na ljudsko zdravlje. Pelud se uzima na više načina, a jedan od najboljih načina uzimanja je rastopljen u tekućini. Zbog svoje prirodne opne (tako je jaka da je ni želučana kiselina ne može rastopiti u roku od 6 sati!), pelud treba staviti u malu količinu vode, mlijeka ili jogurta. Tako rastopljenu sviježu pelud treba ostaviti da stoji 6-8 sati na sobnoj temperaturi ili u hladnjaku. Nakon toga spremna je za upotrebu. Maksimalno preporučeno stajanje peludi je 16 sati, nakon čega počinje fermentacija i nije više za konzumaciju. Gospođi Pević je odgovorio na pitanje o alergiji na pelud, odnosno o predoziranju cvjetnim prahom, ali i ostalim pčelinjim proizvodima, a gospodinu Jažiću o načinu korištenja meda kod oboljelih od šećerne bolesti. U nastavku je dotakao temu učinkovitosti propolisa na dekubitus (rane od dugotrajnog ležanja) kojoj u posljednje vrijeme posvećuje veliku pažnju. Sve svoje stavove gospodin Cerić bi potkrijepio primjerima iz svoje prakse, naglasivši da je prve pozitivne rezultate uočio kod svoje majke. Radno mjesto na odjelu intezivne njege u neurološkom odjelu bolnice u Zenici omogućuje mu svakodnevne kontakte s pacijentima koji su u potrazi za lijekom i terapijom koja bi im pomogla u izliječenju od raznih bolesti imali i sreću u nesreći što su sreli baš njega, najkompetentnijeg da im objasni sve prednosti prirodnog liječenja uz pomoć pčelinjih proizvoda, ali da im uz informaciju i savjet s apiterapeutskog stanovišta ponudi kontretan preparat i tretman. Tako je i ovom prigodom podijelio svoje proizvode okupljenim pčelarima Bujštine, čemu se najviše obradovao 12-godišnji Nicholas Radovanović koji je uz djeda Đorđa i baku Ivanku zavolio pčele, a uskoro će postati i redovan član naše udruge.

Iako je naše druženje trajalo svega par sati, iz svake riječi i geste našeg sugovornika mogao se iščitati ogroman entuzijazam, dobronamjernost i nesebičnost, ali i neisrpna energija kojom zrači pri izlaganju svojih ideja, stavova, iskustava… U pčelarstvu, baš kao i u drugim područjima ljudi se dijele na one koji očekuju, traže i crpe nešto iz djelatnosti kojom se bave, ali i oni koji daju čitavog sebe za stvar u koju vjeruju svim srcem i dušom. Jedan od tih „dobrih duhova pčelarstva“ je i gospodin Dino Cerić, pa me veoma raduje njegov pristanak da opet navrati u Istru, kada bi organizirali stručno predavanje većeg obima. Hvala Dini na ugodnom druženju i savjetima, a hvala i domaćinima na toplom gostoprimstvu.

Tekst: Damir Gregurić

.