Praktična obuka na pčelinjaku: Priprema za proljetnu pašu

Naš kolega iz Livada Svetozar Janković, jedan je od svojih pčelinjaka smjestio na malo neuobičajenom, ali (možda baš zato) prekrasnom mjestu: u samom srcu sjeverozapadne Istre, nadomak raskrižja Ponte Porton i rijeke Mirne, u starom kamenolomu uz cestu prema naselju Kostanjevica. Ovaj se pčelinjak s dvadesetak LR-košnica već na prvi pogled pokazao kao idealno mjesto za treću po redu praktičnu obuku za mlade (i one maaalo starije) članove Udruge pčelara Bujštine.
Svojevrsnu „malu pčelarsku školu“ naša je Udruga pokrenula još 2016. godine na inicijativu mladih pčelara kojima je nedostajalo samopouzdanja i praktičnih savjeta iz „prve ruke“ iskusnijih pčelara. Ovaj put bez uobičajenog kaubojskog šešira, samo u čizmama, pčelarskom odijelu i s neizbježnom dimilicom u ruci, Sveto je još jednom dokazao da je u ovdašnjim pčelarskim krugovima postao legenda prije svega zbog znanja i iskustva koje već tridesetak godina nesebično prenosi kolegama, posebice mladima, uvijek u toploj, prijateljskoj atmosferi s puno razumijevanja za početnike i laike. Zaključio sam to prvi put kad sam imao prigodu slušati ga, a ponoviti ću isto i sad: već po otvaranju prve košnice, uočava se koliko netko ima znanja i iskustva u pčelarenju i s kojom motivacijom prenosi to kolegama, kojih se u subotu, 1. travnja 2023. godine okupilo oko dvadesetak sa Bujštine uz dvije gošće pčelarice iz Pazina i Poreča.
Glavna je tema bila priprema za glavnu pašu i tehnički zahvati u ovom dijelu godine, interesa i znatiželje nije nedostajalo, no Sveto se ni ovaj put nije dao pokolebati i spremno je odgovarao na svako postavljeno pitanje. Po završetku obuke nastavili smo se družiti u obližnjem restoranu gdje smo uz odličan ručak (gulaš s njokima) nastavili pričati o pčelama i pčelarenju, ali i o predstojećim aktivnostima Udruge, među kojima je i stručno predavanje na temu „Dobra pčelarska praksa i zakonodavni okviri u pčelarskom sektoru“ koje će održati dr. sc. Nediljka Landeke iz Pule sredinom travnja.
I na kraju mi dozvolite samo još mali komentar uz ovu „školu u živo“. Živimo u vrijeme kada zbog prebrzog tempa imamo sve manje vremena i za sebe i za svoju obitelj i prijatelje, a kamoli za neobavezno druženje s kolegama iz udruženja kojem pripadamo ne samo zbog profesionalne povezanosti, već (bar ja to tako doživljavam) i zbog samo nama specifičnog pogleda na prirodu i suživot s njom. Kad usporedim stručne skupove na kojima se okuplja znanstvena elita i uzvanici iz političkog miljea, a oko njih se razlete predstavnici svakojakih medija samo da bi ih intervjuirali i snimili njihove pozdravne govore s ovim „običnim“ susretima lokalnih pčelara, prije svega jednostavnih, iskrenih i dobronamjernih ljudi bez kojih ne bi bilo ni pčela (a bez njih ne bi bilo ni svijeta, bar ne ovakvog na kakav smo navikli!), više sam nego uvjeren da bi terensku edukaciju kao smjernicu unaprjeđenja pčelarstva u svom kraju trebale slijediti i sve druge strukovne organizacije u našoj zemlji. Simpoziji, konferencije, kongresi – sve je to lijepo (i običnom čovjeku poput mene imponira biti dio toga), ali to je – nadgradnja struke, dok je naša stvarnost i baza nešto sasvim drugo. Prije 12 godina, kad se naša Udruga osnovala, prosječna dob članstva je bila iznad 60 godina, da bi se 2015. godine s rastom ukupnog broja pčelara na Bujštini, razmjerno povećao i broj mladih pčelara. Ovaj je trend tih godina bio zamjetan i na nacionalnoj razini, zahvaljujući poticajnoj politici, pčelarskim tečajima u cijeloj zemlji i popularizaciji pčelarstva u medijima. Ove je godine na Bujštini u dobnoj skupini +50 čak 84 % (najviše je pčelara 60 – 70 godina starosti), dok je u dobnoj skupini 30 – 50 godina svega 16 % (7 članova, od toga samo 3 mlađi od 40 godina). Sveto se u svoju priču unese svim svojim bićem i svoje stavove iznosi bez dvoumljenja i dlake na jeziku, a neke detalje opisuje na samo njemu svojstven način, ali važno je samo jedno: on svoje znanje ne čuva za sebe, već ga nesebično prenosi drugima i to čini s ogromnim žarom i iskrenom željom da pomogne upravo mladim pčelarima, jer je itekako svjestan da na mladima sve ostaje, pa tako i svijet pčelarstva! I baš zbog takvog pristupa edukaciji, kao papagaj volim ponavljati našu staru parolu: „Obuka na pčelinjaku je prava stvar – to zna svaki pčelar, bio mlad ili star!“, pa se u ime svih koji su bili dio ovog događaja još jednom zahvaljujem našem domaćinu u nadi da će nam o pčelama i pčelarstvu pričati i idućih godina!