PREDAVANJE: doc.dr.sc.GORAN MIRJANIĆ – PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA

U prepunoj dvorani POU Buje doc. dr. sc. Goran Mirjanić govorio je o pripremama pčelinjih zajednica za prvu pašu iz perspektive klimatskih uvjeta u području Gradiške (BiH) gdje posjeduje 85 LR košnica na 3 lokacije)

Prvo pčelinje leglo u našem području počinje već u drugoj polovini siječnja.Od tada pa do konca svibnja ukupan broj pčela u zajednici naraste 3 – 5 puta. Jakost zajednice u siječnju i veljači, kao i i čistoća košnice pokazuju koliko je uspješno bilo prezimljavanje pčela. Ova je operacija u stvaranju jakih pčelinjih zajednica za proljetnu pašu u predstojećoj sezoni jedna od najvažnijih. Proljetni razvoj je svakako jedna od najtežih faza u životu pčelinje zajednice, a pred pčelarima je veoma odgovoran zadatak: osigurati optimalan razvoj pčelinjeg društva do bagremove paše.

Još sredinom prošlog stoljeća američki pčelar Langstrot piše: „ Ako su društva jaka, imaju dovoljnu  količine hrane , lak prelazak s okvira na okvir , vode u slučaju potrebe, ako su im leta zaštičena od vjetra, te zajednice ispunjavaju sve uvijete da uspješno prezime.“ Ukoliko smo osigurali ove uvjete, napravil smo bar 80% ukupnog posla u pripremi pčelinjih društava za proljetnu pašu. Preostaje nam da pratimo vremenske prilike, stanje pčelinje paše i na pčelinjaku pravovremeno obavimo sve potrebne intervencije.  Ovo je razdoblje pune aktivnosti na pčelinjaku. Da bi razvoj pčelinje zajednice bio optimalan,  prvo moramo uočiti probleme, a to su:

1. prije svega broj  jedinki koji je prezimio i koji treba da inicira tako intenzivan razvoj. Na žalost  u ovom razdoblju, na ovo ne možemo utjecati – to je posao koji je trebalo kvalitetno obaviti u fazi pripreme pčelinjih zajednica za prezimljavanje.
2. zdravstveno stanje pčelinjih zajednica i inače treba biti savršeno tijekom čitave godine. Zajednice u ovom razdoblju moraju biti zdrave i očišćene od varoe, a ako to nismo iz bilo kojeg razloga učinili, sada se moramo posebno potruditi da u pašu uvedemo maksimalno zdrave pčele. To naravno nije nimalo lako, ako smo predhodno napravili suštinske greške.
3. vremenske prilike koje se ogledaju u naglim promjenama, pojavi vjetrova, zahlađenja, kišnih ili snježnih padalina, a na koje nažalost ne možemo utjecati,  ali možemo pomoći pčelinjim zajednicama. U tom razdoblju pčelinje zajednice treba maksimalno utopliti (što nije bio slučaj tijekom zime).
4. stanje zaliha kvalitetne hrane u košnici koju je trebalo osigurati  u optimalnoj količini prilikom uzimljavanja. U cilju boljeg razvoja uobičajeno je poticajno prihranjivanje o čemu među pčelarima postoje oprečna mišljenja.  Prihranjivanje u ovoj je fazi razvoja potpuno nepoželjno, osim poticajnog prihranjivanja medom:  stavlja se okvir s medom na  satonoše, iako i druga poticajna prihrana  (šećer i voda,dopune)  pododređenim uvijetima može doprinijeti ubrzanom razvoju.
5. duljina razdoblja do cvjetanja bagrema.Ova je faza uvijek varijabilna i ako postoje velika odstupanja – pred nama su novi problemi ! Ako bagrem urani – naći će nas nespremne, a ako zakasni  – moramo se više potruditi da održimo radno raspoloženje u zajednici (da ne dođe do rojevnog stanja).
6. stanje pašnih uvijeta na lokaciji gdje je pčelinjak . Najbolja su područja bogata s ranim peludno – nektarskim cvijećem jer osim dobrog razvoja možemo dobiti značajne količine peluda i dosta meda.

RAZVOJ  PČELINJIH  ZAJEDNICA U PROLJEĆE

Tijekom proljeća pčelinju zejednicu karakteriziraju 3 faze razvoja:

1. faza 15.01 – 10.03. razdoblje zimskog odgajanja zajednice – legla, kod nas traje najčešće do polovine ožujka i karakteristična je po malim prinosima nektara i peluda iz prirode zbog nestabilnog vremena i velikih oscilacija vanjske temperature. U ovom razdoblju slabije zajednice se mnogo više iscrpljuju od jakih zbog ranije započetog legla i osiguranja potrebnih uvijeta za njegov razvoj. Zajednice s više od zaposjednutih 7 ulica vrlo uspješno prolaze ovu fazu, naravno ako imaju zadovoljavajuće rezerve hrane (10-15 kg) i nisu opterečene nozemozom.
2. faza 10.03 – 01.05. razdoblje ubrzanog razvoja, počinje sredinom ožujka i traje obično do početka svibnja. U ovom razdoblju može biti osjetnijeg unosa i nektara i peluda. Iva, dren, vrba,  jagorčevina, kačun i ostalo proljetno bilje mogu dati dosta cvijetnog praha, pa i nektara. Pčelar mora voditi računa da zbog povećanog unosa ne dođe do blokade prostora u zoni legla. Naša pasmina pčela ima osobinu da leglo širi uvis, a ne na stranu. Zato je potrebno prostor za leglo proširivati, u gornjem nastavku  kada se radi s nastavljačama. Kada se to radi? Pa onda kada je jedan nastavak zaležen sa najmanje 6 okvira legla i kada ga pčele zaposjednu najmanje 9 ulica. Pored vođenja računa o prostoru i  količini hrane neophodno je utopljavanje košnice i osiguranje pojilica s pitkom vodom ako nema vode u blizini.
3. faza 01.05. – 01.06. razdoblje stvaranja viška pčela,  kod nas počinje masovnim cvjetanjem biljaka tijekom travnja i svibnja koje prati rast temperature, a završava se krajem svibnja i početkom lipnja. To je vrijeme burnog razvoja i maksimalnog polijeganja jaja od strane matice koje doseže i do 2.000 jajašaca dnevno. Ako je godina povoljna tj. ako ima dovoljno vlage u zemlji i zraku, a temperature nisu ekstremne, tada se aktivnosti pčelara svode na na proširenje prostora u košnici dodavanjem satnih osnova. Ovako – uz kasnije otvaranje više leta uz porast temperature i promjenom mjesta nastavaka – počinjemo sprečavanje pojave rojevnog nagona . S ove dvije mjere rojevni nagon se u ovom razdoblju najčešće uspješno rješava.

ČIMBENICI RAZVOJA PČELINJEG  DRUŠTVA

Pčelinja zajednica se skladno razvija ako je zdrava, ima dobru maticu, dovoljan broj pčela i zalihe hrane i vode, dovoljno kvalitetnog saća i prostora za njegovu izgradnju. Kvalitet matice omogućuje zajednici uspješno prezimljavanje, brz razvoj i brojnost pčela u košnici, a time i prinose za vrijeme paše. O njihovom kalitetu treba voditi računa prilikom pripreme pčelinjih društava za zimovanje.

Jačina pčelinje zajednice nakon kvalitete matice je najznačajniji čimbenik brzog proljetnog razvoja. Krajem 19 stoljeća ruski akademik Butlerov je utvrdio da pčela koja se odgoji u jakoj zajednici ima duže rilce, veći opseg krila, nosi preko 40% više peluda, nosi znatno više nektara i živi 6 – 8 dana dulje od one u slaboj zajednici. Pčelinje zajednice koje početkom ožujka imaju više od 7 ulica pčela, odnosno 13 -14 tisuća pčela, mogu se ako imaju dobre zalihe hrane (minimum 10-15 kg) i dovoljno prostora razviti do početka cvjetanja bagrema i dostići 40 – 45 tisuća pčela koje će maksimalno iskoristiti pašu koja počinje oko 10. svibnja. One zajednice koje u tom razdoblju imaju manje od 5 ulica pčela neće imati značajnog unosa na bagremovoj paši jer uprkos  svim naporima koje pčelar ulaže neće stići da se razviju do početka cvjetanja bagrema. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih zajednica koja izlaze iz zime. Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U proljetnom razvoju neophodno je da svaka zajednica ima minimalno  8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi. Dobro njegovana i hranjena larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu.

Najkvalitetnija hrana za pčele, odnosno leglo je perga i med, zatim svjež cvjetni prah i nektar, pogača sa dodacima peluda i kvasca i na kraju šećerni sirup. Mnogi pčelari prakticiraju poticajno prihranjivanje od cvjetanja đanarike pa do početka bagremove paše. Istraživanja vršena u Njemačkoj (Wille,1984. i Imdorf 1989.) su demantirala učinkovitost ovog načina stimuliranja bržeg razvoja. Efekti su kratkotrajni i kod jakih društava ne daju nikakva vidljiva poboljšanja. Mnogo je bolje i ekonomičnije, zajednicama s oskudnim rezervama hrane davati okvire sa medom uzete od zdravih zajednica ili kvalitetne pogače. Davanje sirupa potiče pčele na aktivnije skupljanje peluda. One zbog toga izlijeću i po nešto hladnijem vremenu, pa izgube pokretljivost, padaju na hladnu zemlju i ugibaju. Pored toga davanje sirupa je povezano s mogućnosti pojave grabeži.

Prostor i klima su takođe značajni za proljetni razvoj pčelinje zajednice. Nedovoljan prostor ograničava proširenje legla i izaziva rojevni nagon dok utopljavanje košnice u proljeće povoljno djeluje na razvoj legla, naročito kod slabih i srednje jakih zajednica.
KADA POČETI  SA  PRIPREMOM  PČELINJIH  ZAJEDNICA  ZA  BRŽI  RAZVOJ

Među pčelarima su suprostavljena mišljenja oko pitanja poticaja razvoja ranog legla. Jedni tvrde da poticaj matice na rano leglo omogućuje stvaranje jakih zajednica za bagremovu pašu, dok drugi to osporavaju. Tko je u pravu? U zimskim uslovima za odgajanje 1 pčele  potrebno je 7 pčela. Pretpostavlja se da zbog hladnoće pčele nemaju mogućnost unosa nektara, peluda i vode iz okoline. Novo leglo se odgaja uglavnom iz rezervi masnog tkiva pčela i manjim dijelom iz perge i meda. U slijedećoj fazi razvoja kada započinje skromniji unos peluda i nektara uz rast temperature i mogućnosti unosa vode 1 pčela njeguje 1,1 – 1,4 larve, da bi u trećoj fazi svog razvoja kad u prirodi ima obilje peluda i dovoljno svježeg nektara za razvoj uz brojnost pčela od preko 25 000 pčela njeguje 3 – 4 larve. Računica je jasna: 7.000 pčela u siječnju i početkom veljače sudjeluje  u odgoju 1.000 pčela, a u vrijeme maksimalno povoljnih uslova kakvi mogu biti od sredine travnja više tisuća pčela. Iz ovoga se vidi zašto zajednice koje inače kasnije kreću s leglom i koje se čak ne stimulira nikakvim poticajnim prihranjivanjem vrlo brzo nadoknade zaostatak u razvoju i ostvare rekordne prinose. Pčelinja zajednica počinje leglo na osnovu svog praiskonskog instikta za razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila poticaj razvoja ranijeg legla kao mjeru uspješne pripreme pčelinjih društava za bagremovu pašu. Rano leglo iscrpi slabija i srednje razvijena društva. Ona početkom ožujka oslabe zbog uginuća dijela zimskih pčela i nedovoljnog broja mladih pčela izleženih do sredine ožujka. Takva društva ne mogu maksimalno iskoristiti pelud i nektar prvih proljetnih cvijetova, njegovati veće leglo niti održavati povoljnu mikroklimu u košnici, što usporava razvoj. Ovako stanje se često produži i do sredine travnja tako da se ne iskoriste genetski potencijali matice niti obilje cvjetnog praha i nektara kojih u to vrijeme ima u prirodi.

PRVI  PROLJETNI  PREGLED

Ožujak  je mjesec kada pčele počinju intenzivno raditi u košnici, ali zbog temperaturnih razlika između dana i noći sporo šire svoje klupko. Pčelari moraju pomoći zajednici da poteškoće tijekom proljećnog razvoja lakše svlada. Prve toplije dane u ožujku moramo iskoristiti da napravimo uvid u stanje pčelinjih zajednica. Sada već znamo s koliko jakih ali i slabih društava izlazimo iz zime i koliko imamo gubitaka. Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja na pčelinjaku, na redu su:
– Kontrola  zalihe hrane u košnici
– Raspored hrane,
– Zdravstveno stanje pčela,
– Broj ulica zaposjednut pčelama.
– Čišćenje podnjača od mrtvih pčela uz obračanje pažnje o prisustvu vlage u košnici,
– Priprema pojilica
U ovom mjesecu priroda pčelama daje pelud koji je veoma bitan za proljetni razvoj. Riječi pelud i perga moramo izgovarati sa posebnim štovanjem, jer bez njega u košnici nema života, a za razmnožavanje da i ne govorimo.U ovom mjesecu potrošnja hrane se penje i do 4-5 kg po jednoj zajednici. Hrana utrošena u veljači 2,5 – 3 kg ostavlja prazan prostor u središnjem dijelu košnice. Pčele koje njeguju leglo neće se pomjerati prema hrani  ako zahladni. Treba iskoristiti prvi sunčan topao dan za pomjeranje hrane bliže klupku. Ne treba hranu pomijerati sa obje strane klupka, već samo sa jedne, kako bi smo izbjegli duže otvaranje košnice i manipuliranje okvirima,  jer tako možemo dovesti do nepotrebnog hlađenja i prehlade legla.Posebnu pažnju treba obratiti ima li pčelinjeg izmeta po satonošama i saću.Takva pojava ne mora značiti prisustvo nozemoze: ako uočimo tek po koju kap izmeta, najvjerovatnije je da to ne prestavlja ništa negativno,  no ako ta pojava ima šire razmjere, stanje treba sanirati. Prisustvo nozemoze može se utvrditi isključivo laboratorijskim ispitivanjem.  Broj ulica zaposjednitih pčelama govori nam o snazi svake zajednice i iskusnom pčelaru ukazuje na aktivnosti koje treba da obavi. Ako ima 6 – 7 ulica pčela u košnici, ne moramo  brinuti za razvoj takvih društava, ako su osigurani svi ostali uvjeti koje sam ranije naveo. Zdrave slabe i bezmatične zajednice treba pripojiti jačim. Čišćenjem podnica i ulica i odstranjivanjem uginulih pčela činimo zajednicama veliku uslugu, kako ne bi trošile svoje vrijeme i neposredno se iscrpljivale na ovom poslu.

POSLOVI  NA PČELINJAKU OD OŽUJKA DO POČETKA BAGREMOVE  PAŠE

Prva polovina ožujka je vrijeme kada je potrebno izvršiti detaljan pregled zajednica, očistiti podnice, postaviti i promijeniti vlažan utopljavajući materijal, odstraniti eventualni višak nastavaka na košnicama, stisnuti prostor kod slabih društava, prekontrolirati stanje legla i rezerve hrane i pripremiti okvire sa satnim osnovama.
UTOPLJAVANJE

Za ovo razdoblje utopljavanje je poželjnije nego u jesen i zimu, zbog sve intenzivnijeg legla. Osnovna uloga utopljavajućeg materijala je ne samo da čuva stvorenu toplinu pčelinjeg gnijezda i tako utječe na smanjenu potrošnju  meda, već i da ublaži nagle temperaturne oscilacije, nepovoljan uticaj vjetra i veliku vlažnost zraka. Ovo dodatno utopljavanje pokazalo se opravdano i svrsishodno, jer su takve zajednice imale kontinuiran razvoj legla bez obzira na nepovoljne atmosferske uvjete.
PRIHRANJIVANJE

Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U proljetnom razvoju neophodno je da svaka zajednica ima oko 8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi. Dobro njegovana larva daje  kvalitetnu i produktivnu pčelu. Nedostatak hrane u ovom periodu treba rješavati prihanjivanjem Ako je vrijeme prohladno onda treba dodavati  oplemenjene medne pogače, a ako noćna temperatura prelazi 10*C može se početi sa prihranjivanjem  sirupom, ali u malim dozama koje pčele mogu da raznesu u prvim večernjim satima. Kad dnevna i noćna temperatura narastu iznad 10*C pristupa se intenzivnijem prihranjivanju sve dok se ne postigne minimum rezervne hrane od 8 kg. Nakon toga može se nastaviti sa stimulativnim prihranjivanjem društva.U drugoj  polovini ožujka i početkom travnja dolazi do cvjetanja velikog broja biljaka i do povećanja unosa cvjetnog praha i nektara. To je veliki stimulans  za širenje legla pogotovo ako dođe do dužih razdoblja lijepog vremena. U predjelima gdje ima ive i crnjuše – vrijeska treba voditi računa da ne dođe do blokade u plodištu. Tada počinje zalijeganje pčela koje će učestvovati u paši bagrema. Potrebno je postaviti pojilicu na što sunčanijem mjestu na pčelinjaku gdje u blizini nema vode. Početkom travnja počinje intenzivnije cvjetanje voća. Posle  lijeske, ive, vrijeska gdje ga ima, jagorčevine, vrbe i drugih ranih proljetnih biljaka koje daju prvu poticajnu pašu dolazi đanarika i divlja  trešnja.

PRVO PROŠIRENJE  GNIJEZDA

U ovom razdoblju treba voditi računa da ne dođe do blokade prostora za zalijeganja matice. U voćnoj paši pčele unose velike količine peluda, nektara i vode. Pčelinja zajednica u ovo vrijeme nalazi se na oko 5 – 6 centralnih okvira , od kojih se na 3 nalazi leglo, a na slijedeća 1 – 2 okvira sa unutrašnje strane velika količina peludi. Time su pčele i nehotice blokirale maticu koja za nekoliko dana neće moći prijeći na slijedeće okvire. Pčelar ovo treba da neutralizira pomjerajući okvire sa peludi lijevo i desno od legla, a prostor za leženje  proširiti okvirima sa poluizvučenim saćem koje nam je ostalo od prošle godine. U narednih  desetak dana postupak se može ponoviti još jednom što će uticati na još brži proljetni razvoj.

PREGLED ZAJEDNICA U VOĆNOJ  PAŠI  I  VELIKO PROŠIRENJE LEGLA   
                                                                
Obično se prije dodavanja okvira i nastavaka izvrši detaljan pregled pčelinjih zajednica. Na osnovu snimljenog stanja vrši se klasifikacija pčelinjaka na produktivne zajednice koje će učestvovati u prvoj paši i  na pomoćne zajednice koje će uzgajati leglo kojim će se pomagati produktivne zajednice.  Prema tome u sredini voćne paše na  10 – 15 dana do bagrema svaka zajednica koje ima 4 i manje okvira legla treba svrstati u pomoćne zajednice, a formirati jake zajednice sa 10 okvira legla u LR košnicama. U razdoblju cvjetanja koštunjičavog voća pri povoljnim uvjetima unos može doseći  2kg i više. Moguća je blokada prostora, pa je neophodno vršiti dodavanje okvira sa satnim osnovama u plodištu između okvira sa leglom i peludi. Tako se pored zamjene starog saća obnavlja mlado. Kod proširenja LR košnoca dovoljno je okretanje nastavka za 180 stpnjeva, a ako je društvo zimovalo u jednom nastavku onda mu se dodaje drugi. Ukoliko je gornji nastavak pun pčela  s 5 – 6 okvira  legla vrši se izmjena mjesta nastavaka,  gornji nastavak sada se stavlja na podnicu,  a onaj sa podnice se stavlja kao gornji nastavak. Obično pčelari prevješavaju 1- 2 okvira zatvorenog legla iz plodišta u gornji nastavak kako bi što brže izvukli pčelu u gornji nastavak. Ovim se postupkom ubrzava prelazak matice u gornji nastavak.Pčelinja zejednica izvlači vosak samo kada ima unosa iz prirode i kada  postoji potreba za proširenje prostora za leglo  i skladištenje meda. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni višak satnih osnova može djelovati destimulativno. Jednoj zajednici se mogu ukoliko je lijepo vrijeme i ima vidnog unosa  dati i dvije satne osnove u LR okviru (s obje strane legla po jednu). Krajem travnja je vrhunac cvjetanja voća, pa je potrebno razmišljati o pojavi rojevnog nagona kod jakih društava .

SPRJEČAVANJE  MOGUĆEG  ROJENJA

 Rojenje je problem koji muči dosta pčelara. Ono stvara mnogo manje glavobolje ako se blagovremeno proširuje prostor, omogući dobra ventilacija i vodi računa o starosti matice. Sve dok je otvoreno leglo veće od zatvorenog neće doći do rojenja. Onog momenta kad se ove dvije vrste legla izjednače po broju stanje postaje kritično jer počinje priprema za rojenje. Pčele koje su odnjegovane u jakim zajednicama uz obilje svježeg nektara i peludi nemaju mogućnosti da svoju energiju utroše na njegu novog legla ili budu angažirane na nekim drugim poslovima, nema tako masovnog dotoka nektara i posla oko njegovog sakupljanja i prerade. Nezaposlene pčele sa razvijenim reproduktivnim organima koncentriraju se po ivici okvira stare su 12 – 14 dana i takve pčele smatraju se rojevnim. Po Taranovu to su pčele koje su u stadijumu larve obilato hranjene od više pčela i naziva ih rojevnim pčelama. Rojevni nagon se po pravilu pojavljuje kod naše pasmine pčela onog trena kad zbog osjetnog smanjenja proljetne paše, matica smanji polaganje jaja i dođe do promjene odnosa između otvorenog i zatvorenog legla. Iz ovoga se može zaključiti koliko je važan adekvatan  prostor u košnici koji neće ograničavati maticu u polaganju jaja. Kraj travnja i početak svibnja treba da prođe sa smanjenim leglom jer unos tijekom bagremove paše zavisi od količine otvorenog legla. Što je legla manje – unos je veći. To se kod nas može ostvariti ako izvršimo preuređenje košnice  koje će doprinijeti destimulaciji u polaganju jaja. Najlakše se to postiže zamjenom mjesta nastavaka. Otvaraju se leta, povećava se zapremina košnice , što uz smanjen dotok nektara utiče na smanjenje u polaganju jaja od strane matice. Početkom bagremove paše dolazi do blokade matice tako da se u dobroj mjeri smanji leglo. Poznato je da samo jake zajednice ostvaruju rekordne prinose, pa mnogi pčelari pokušavaju na razne načine da dođu do veoma jakih zajednica. Mora se imati u vidu da brojnost pčela u maksimumu svog razvoja nije ista za različite pasmine pčela. Za naše pčele kreće se između 45  i 50 tisuća pri čemu je prvi broj mnogo realniji. Pri tom broju pčela ostvaruju se najveći prinosi i najveća produktivnost po pčeli. Istraživanja koja su vršili dr. Lunder i dr. Bretschko pokazala su da nije opravdano povećavati broj pčela u zajednici iznad njegovog prirodnog maksimuma.

ZAKLJUČAK

Tijekom proljetnog razvoja držim se nekih pravila kojima usmjeravam svoj rad. Naime, trudim se da zajednice minimalno uznemiravam što bržim i kraćim radom, pri tome se maksimalno zalažem da osiguram uvjete na koje mogu utjecati, a koji potiču brži razvoj  (toplina, voda, dovoljna količina kvalitetne hrane,dobro i blagovremeno     organiziran i dimenzioniran prostor za razvoj legla i skladištenje eventualnih viškova peluda i nektara). Pčelar nesumljivo u proljetnom razvoju može relativno malo da pomogne u razvoju društava, ali pogrešnim intervencijama ili u pogrešno vrijeme može mnogo da odmogne! Ipak ta relativno mala pomoć može imati presudan značaj  u tako bitnoj paši kao što je bagremova. Da bi ta pomoć bila dobra i pravovremena, od nesumnjive koristi će nam biti stalno praćenje kratkoročne i dugoročne prognoze vremenskih prilika, naše i iskustvo naših kolega.