PREDAVANJE U BUJAMA 05.03.2018. – KLAVDIJO BABIČ “DOBRA PČELARSKA PRAKSA”

U ponedjeljak, 5. ožujka u POU Buje u organizaciji Udruge pčelara Bujštine održano je predavanje pod naslovom „Dobra tehnološka praksa u pčelarstvu“ Klavdija Babiča, terenskog savjetodavca JSSČ pri ČZS i potpresjednika Obalnog čebelarskog društva iz Kopra, s kojima Udruga ima razvijene prijateljske odnose već niz godina. Najvažnije naglaske s predavanja možete pogledati OVDJE

Podsjetimo da nam je gospodin Babič bio gost-predavač prije tri godine kada je izlagao o radovima na pčelinjaku u proljeće. Ovaj put je tema bila dobra tehnološka praksa u pčelarstvu kao skupu pravila i uputa koje trebaju poštivati svi pčelari bez obzira o kojoj se zemlji radi uz osnovne preduvjete: kvalificiranost pčelara, određen stupanj savjesnosti i odgovornosti, prikladni objekti za vrcanje meda, za skladištenje pčelarske opreme, pribora i meda, adekvatan pčelarski pribor i oprema te njihovo redovno održavanje, zdrave pčelinje zajednice te zdravstveno ispravna hrana i voda za pčele. Na predavanju je bilo riječi o higijenskim standardima u pčelinjaku, zamjeni voska, dostupnosti hrane u svakom trenutku, izbjegavanju grabeži i simptomima pčelinjih bolesti, te preventivi i liječenju pčelinjih bolesti, jer je princip svih zaštitnih mjera jačenje vitalnosti pčela. Izdvajamo neke naglaske s predavanja.

Najvažniji čimbenici uspješnog pčelarstva su:

1) mlada kvalitetna matica

2) mlado saće

3) kvalitetna hrana

4) tehnološki zahvati

5) zdravlje pčela.

Još je Anton Janša (1734. – 1773.) rekao rekao da je matica duša pčelinje zajednice, jer svojom prisutnošću daje život i potiče sve aktivnosti u košnici. Prvorazredne matice su one koje u aktivnoj sezoni razviju zajednicu od 60.000 pčela, što je u biološkom smislu najoptimalnije. Zajednica sa 60.000 pčela ima 50 % veći prinos meda nego 4 zajednice s 15.000 pčela. Matica je najplodnija u prve dvije godine života, pa je u gospodarskim uvijetima najbolje zamijeniti upravo tada. Zajednica s 1-godišnjom maticom ima 37 % više legla i 42 % više meda u odnosu na 3-godišnju maticu. Starije matice imaju više trutovskog legla koje je uzrok bržem razvoju varoe.

Kakvoća saća

U velikoj mjeri normalan razvoj zajednice ovisi od kakvoće saća. Zato 1/3 saća u košnici treba mijenjati svake godine. Zamjena starog saća s mladim je temelj za jake i zdrave zajednice. U stanicama mladog saća je bolja prehrana ličiniki, manje je plijesni i spora gnjiloće. Mlado, svjetlo saće pri skladištenju manje ugrožavaju voštani moljci. Med iz svjetlog saća je kvačlitetniji i ne sadrži toliko ostataka kemijskih sredstava za uništavanje varoe. Saće je dobro dok se u njemu nije izleglo 10 – 12 generacija pčela.

Med je prirodna hrana pčela i glavni izvor ugljikohidrata koji u prehrani pčela imaju energetsku ulogu. Za razliku od peludi med možemo zamijeniti umjetnom hranom (šećerom u različitim oblicima). Pčele bez peludi brže stare, manje su otporne na bolesti i slabije podnose niske temperature. Voda za pčele nije samo piće, već i neka vrsta hrane, jer u sebi sadrži razne soli i minerale, neophodne za razvoj ličinki i odraslih pčela. Količina vode koje pčele trebaju 2 dl/dan, a kada su temperature iznad + 35*C trebaju 4 dl/dan. Srednje jaka pčelinja zajednica za svoj razvoj treba godišnje godišnje 40 – 60 kg meda, 30 – 40 kg peludi i do 80 L vode. Kada je rezerva hrane u košnici ispod 7 – 8 kg, pčelama treba dodati hrane toliko koliko je pala na težini.

U osnovne tehnološke zahvate na pčelinjaku spadaju prevješavanje, prihrana, pravilna priprema za vrcanje. Predavač nam je objasnio koliko je pčelinja zajednica zaražena varoom (dijagnostika, kritično razdoblje). Osim ovih uvijeta, za vitalnost pčela važno je i sigurno uzimljavanje. Zimske pčele moraju biti pune energije, zdrave i neistrošene. U nastavku predavač se osvrnuo na sprječavanje grabeži na pčelinjaku i prikazao jednostavnu, a učinkovitu uporabu tzv. „tunela“ koji se postavlja iza ulaza u košnicu (vidi sliku). Slijedeća je bila na redu prihrana, a predavač je govorio i o medenju bršljana koje u ovim krajevima zadaje velike brige pčelarima. Za uništavanje varoe pčelari moraju koristiti isključivo registrirane pripravke, a podatke o zdravstvenom stanju svojih zajednica moraju upisivati u poseban dnevnik.

U drugom dijelu predavanja bilo je riječi o raznim evidencijama koje pčelari u Sloveniji moraju voditi na obrascima sličnim onima koji će vrlo skoro dobiti i pčelari u Hrvatskoj.

Kao i prije tri godine, opet me dojmilo drugačije poimanje pčelarstva kod naših susjeda, što ne podrazumijeva samo formalnu potporu od strane nadležnih institucija, već i posve drugačiji pristup istom području interesa za čitavu državu, s naglaskom na obrazovanje članstva, mentorstvo, te edukaciju djece i omladine u ovoj domeni. Nitko ne može osporavati činjenicu da u Sloveniji predavanja o pčelarstvu drže samo certificirani stručnjaci (poput našeg gosta-predavača) ovlašteni da predaju o tim temama po izboru na najvišoj razini – u krovnoj organizaciji Čebelarskoj Zvezi Slovenije, no mislim da dobrog predavača čini ne samo širina teoretskog znanja i bogato iskustvo, već jednostavnost u izlaganju, svima razumljiva terminologija, jasno prepoznavanje suštinskih pitanja uz konkretne primjere iz prakse na vlastitom ili oglednom pčelinjaku što su glavne odlike našeg kolege iz Kopra i razlog što se radujem svakom našem susretu i razgovoru o obje strane granice, te mu u ime Udruge i ostalih pčelara iz Istre koji su prisustvovali predavanju zahvaljujem na drugom gostovanju u Bujama. Ukoliko imate nekih pitanja u vezi ove teme, gospodina Babiča možete kontaktirati na 00386 041 825 680 ili na e-mail: klavdijo.babic@siol.net