U ponedjeljak, 7. ožujka 2016. u POU Buje dr. sc. Kristina Brščić sa Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč održala je stručnu edukaciju za pčelare Bujštine pod naslovom „REGISTRACIJA I ZAŠTITA NAZIVA MEDA ZAŠTIĆENOM OZNAKOM IZVORNOSTI“. Skupu je prisustvovalo dvadesetak članova Udruge pčelara Bujštine. U okviru naslovne teme bilo riječi o proceduri ovog itekako zahtjevnog posla koji stoji već dugo godina pred istarskim pčelarima i u kojem i oni sami moraju dati svoj doprinos. U nastavku slijede najvažniji naglasci sa predavanja.

Dr. sc. Kristina Brščić sa Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč

REGISTRACIJA I ZAŠTITA NAZIVA MEDA ZAŠTIĆENIM OZNAKOM IZVORNOSTI

U uvodu je bilo riječi o zakonodavnim okvirima registracije i zaštite na razini Republike Hrvatske i Europske unije. Najvažnija je Uredba EU parlamenta i Vijeća EU br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji je osnova za zakone i podzakonske akte u RH. Na nacionalnoj razini u tom je kontekstu najvažniji Zakon o poljoprivredi (NN br. 30/2015) i Pravilnik o zaštićenim oznakama izvornosti (ZOI), zaštitćenim oznakama zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zaštićenoj oznaci tradicionalnog specijaliteta (ZTS) objavljen u NN br. 65/2015. Nadležno tijelo za provedbu ovih zakona je Ministarstvo poljoprivrede (sve propise možete naći na: www.mps.hr) Do sada je na EU razini zaštićeno 9 hrvatskih proizvoda(Krčki pršut, Neretvanska mandarina, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Istarski pršut/Istrski pršut, Drniški pršut i Lički krumpir, a još 9 proizvoda je prijavljeno za dobivanje oznake.

  U nastavku izlaganja, dr. sc. Brščić se zadržala na razlozima zbog kojih treba težiti zaštiti iz više aspekata. Sa pravnog gledišta na taj se način štiti proizvod od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda. Iz gospodarskog aspekta tako se zaštićen proizvod penje u višu cjenovnu kategoriju, proizvođaču rastu prihodi, doprinosi se održivom razvitku ruralnog područja, povećava se mogućnost izvoza, a kako prepoznatljivost proizvoda čini i područje prepoznatljivim, jača i turistička ponuda. Osim toga zaštita potiče i osnivanje interesnih skupina (udruga, zadruga, klastera) zbog zajedničkog nastupa na tržištu. Na svoje će doći i potrošači koji sve više traže autohtone proizvode posebne kvalite. Na ovaj se način čuva i lokalni, regionalni i nacionalni identitet, ali i prirodne vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja. Ako težimo samoodrživom gospodarenju, indirektno ćemo smanjiti odljev stanovništva iz naše regije, što je jako važno sa socijalnog gledišta.

Postupak zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda oznako izvornosti se dijeli na 3 faze: predregistracijsku, zaštitu na nacionalnoj razini i registraciju naziva zaštićenom znakom izvornosti. U prvoj fazi je najvažnije zajedništvo: samo ako postoji jak interes svakog člana skupine koja pokreće postupak i ako odnosi u njoj budu partnerski, ostvarit će se konačni cilj, a kada se proizvod jednom registrira oznakom izvornosti, zaštita nema vremenskog ograničenja!

Ništa manje nije važna i edukacija svih koji se imaju namjeru uključiti u ovaj postupak. U svrhu dokazivanja posebnosti proizvoda, u našem slučaju: istarskog meda i uoči ovog predavanja, dr. sc. Brščić je zamolila pčelare da pregledaju svoju arhivu i potraže dokumentaciju koja je pratila njihovu proizvodnju meda, ali i druge dokumente: analize meda različitih godišta koje će Institut kopirati za svoje potrebe, a izvornike vratiti pčelaru), kao i povijesne znanstveno-istraživačke radove, kuharske recepte, račune, otpremnice, enciklopedije, isječke iz novina, riječnike, jelovnike – sve čime se može potvrditi da se u našoj županiji med proizvodi dugi niz godina. Važno je aktivno sudjelovanje pčelara i  suradnja s lokalnom zajednicom.

U fazi postupka zaštite naziva na nacionalnoj razini na prvom je mjestu provjera dokumentacije, slijedi objava obavijesti o podnesenom zahtjevu radi ulaganja prigovora na nacionalnoj razini, donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju Zahtjeva i odluke o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti. Na razini EU postupak je sličan samo se odluke donose u Europskom parlamentu i Vijeću EU, a na kraju slijedi upis naziva zaštićene oznake u Ragistar zaštićeh oznaka izvornosti.

Pri donošenju odluka o zaštiti neophodno je odgovoriti na suštinska pitanja:

1. Da li se proizvodnja sirovina, prerada i priprema proizvoda vrši na jednom području?
2. Jesu li količine sirovina iz definiranog područja dostatne za proizvodnju proizvoda?
3. Je li zajamčena ujednačena kakvoća proizvoda?
4. Očekuje li potrošač proizvodnju sirovina i gotovog proizvoda na istom zemljopisnom području?

Prema Uredbi br. 1151/2012 oznaka izvornosti predstavlja naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji potjrču iz te regije, mjesta ili zemlje, čija kakvoća ili karakteristike,u bitnom ili isključivo nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Drugim riječima: odgovori na sva prethodna pitanja moraju biti pozitivni! Potom je uslijedio vizualni prikaz zaštićene oznake izvornosti  tijekom perioda prijelazne nacionalne zaštite, nacionalni znak nakon što je oznaka registrirana na razini EU bez navođenja tekstualnog dijela znaka i kako izgleda ZOI odnosno PDO (Protected Designation of Origin). Na kraju predavanja navedene su i neke sastavnice Prijedloga specifikacije proizvoda.

Kako je pitanja bilo dosta, rasprava je trajala još jedno vrijeme s naglaskom na mogućnost zaštite meda od kestena i lipe. Pošto na edukaciji nije bilo dosta pčelara profesionalaca, dr. sc. Kristina Brščić još jednom moli sve zainteresirane za ovaj projekt da joj se jave na e-mail: kristina@iptpo.hr ili na telefon: 099/41-21-813.

(Sažetak predavanja, Buje – 7. ožujka 2016.)