simpatičan marketinški štos ili sjajan primjer unaprjeđenja prodaje meda?

Kad već nema nikakvih događanja unutar Udruge (sastanaka, predavanja, prezentacija) niti na području Županije, svratio sam u Poreč na sajam  prehrane, pića i opreme za turizam «Promohotel» u nadi da ću naletjeti bar na jednog pčelara iz Istre. Uzalud: na 3.000 m2 unutrašnjeg i 700 m2 vanjskog izložbeno-prodajnog prostora niti jedan naš predstavnik! Žalosno, jer ovaj sajam nije isključivo vezan za turizam, već se u sklopu njega održava i «Promonatura» – izložba autohtonih i ekoloških proizvoda, na kojoj se nude delicije iz Istre, ali i iz drugih dijelova Hrvatske. Našao sam tu međimursko bučino ulje, varaždinske likere u posebno dizajniranim i ručno ukrašenim bočicama, prirodne aromaterapijske i kozmetičke proizvode, slovenski pečeni sir, a kušao sam dalmatinsku pancetu i slavonsku kobasicu. No, nisu me zaintrigirali ni čvarci ni kulen, već nešto nalik na običnu staklenku s medom i dodacima, a opet sasvim drugačije zbog specifičnog marketinškog pristupa proizvodu.

Uz proizvođače iz Italije, Španjolske, Nizozemske i drugih dalekih zemalja bogat i zanimljiv štand imali su i gosti iz Vojvodine, a između svih specijaliteta koje su nudili, meni najsimpatičniji proizvod je bila mješavina 18 vrsti sjemenki koštunjičavog i bobičastog voća zalivena medom s znakovitim nazivom: SKOČKO FRUŠKOGORSKI uz reklamni slogan – RADOST U KUĆI! Svojevremeno sam kušao «Fruškogorski biser», poznati vojvođanski pjenušac, ali za Skočka  nikad nisam čuo! Na maloj etiketi uz staklenku piše da je jedna mala žličica ovog proizvoda dovoljna za zadovolji dnevne potrebe za dizanjem imuniteta, regeneracijom moždanih stanica i sluznice unutrašnjih organa, te poboljšanje apetita, no mene je najviše zaintrigirala posljednja rečenica: «Odličan je kao afrodizijak!» jer sam u već pisao o toj temi («Med i tartufi – ljubav na prvi miris», «Casanova – plodovi mora i med»). Pošto sam mišljenja da afrodizijačka vrijednost meda još uvijek nije dovoljno istražena, (a ako nije znanstveno verificirana, ne može biti ni optimalno iskorištena u komercijalnom smislu), zanimalo me da li se kod Skočka radi samo o propagandnoj lukavosti ili iza njega stoji puno truda da bi se prešle sve birokratske barijere oko registracije proizvoda. Iako je za kvalitetu svog proizvoda gospođa Mirjana Hemun, vlasnica poljoprivredno-turističkog gospodarstva u Čortanovcima (36 km od Novog Sada) i predsjednica Udruženja žena «Banstolka» osvojila zlatno odličje još 2010. godine na Novosadskom sajmu, zaključio sam da je manje bitna priča o Skočkovom čudesnom djelovanju (koju ona potkrepljuje činjenicom da njen sin ima petero, a kći četvero djece!) i da je važnija ona druga strana iste priče – domišljat, ali i pomalo riskantan marketinški potez i njegov (očekivan ili neočekivan?) komercijalni učinak!

Na svečanom otvaranju sajma istarski župan Valter Flego se okupljenim gospodarstvenicima, turističkim djelatnicima i ugostiteljima obratio ovim riječima: «Da bi bili konkurentni na tržištu, trebat ćete dvostruko više trčati i raditi!» Ovo dobronamjerno upozorenje važi za sve one koji se već bave nekim vidom poduzetništva, a pogotovo za one koji se tek žele okušati u tim vodama. Novi poduzetnički naraštaji će morati imati jasnu strategiju razvoja i viziju budućnosti, pa da bi svom proizvodu na sve zahtjevnijem tržištu osigurali bolji plasman, morat će uložiti dodatni trud u stvaranju ne samo vizualnog identiteta proizvoda, već i osobne prezentacije i promidžbe. Odličan primjer je naš kolega iz Poreča Ivan Kovač koji je nedavno na Kongresu autohtone kuhinje u Umagu promovirao svoje praline s tartufima pod nazivom «Casanova». Dodajući razne prirodne dodatke (sušeno voće, orasi, lješnjaci, badem, đumbir, vrganji) oplemenio je svoj primarni proizvod, naravno uz posebnu priču na prezentaciji i nastup u medijima. Sve više kolega pčelara otvara vlastitu internetsku stranicu, svjesni da je danas web oglašavanje medij s najbržom stopom rasta (pogledajte kako je to na: www.apimelon.hr uradio naš kolega Marčelo Melon), ali ne treba bježati ni od «staromodnih» intervjua za tisak (nedavno su tako ekipe domaćih i stranih novinara posjetile našeg drugog kolegu Darija Vežnavera). Njima ne smijemo zavidjeti, već učiti od njih kako se boriti za kvalitetu, pouzdanost i prepoznatljivost na sve žešćem tržištu. Ako je netko zadovoljan prodajom «na kućnom pragu» bez robne marke, deklaracije, posebno dizajnirane ambalaže,  a širenje asortimana i oglašavanje putem medija smatra nepotrebnim, neka mu bude, ali mora biti svjestan da se na taj način odriče prosperiteta u budućnosti! Pčelarima starije dobi kojima je ovo zanimanje samo dopunska djelatnost nemamo pravo zamjeriti – rijetko koji se koristi Internetom, pa kako onda od njega očekivati da pokrene web-prodaju?!

No mladi se pčelari ne smiju osloniti samo na usmenu reklamu, ustaljen asortiman i zastarjele oblike prezentacije, već moraju neprestano iznalaziti nove promidžbene metode (sudjelovanje na manifestacijama, nastupi u medijima). Istarski vinari i uljari su to znali iskoristiti, ali se ne prepuštaju samozadovoljnosti, već se i dalje bore na sve moguće načina za što bolji plasman na tržištu. Vrlo rijetko će nas se novinari sami sjetiti, pa ih mi moramo podsjetiti na svoju prisutnost! Pošto je opća percepcija o pčelarstvu i prednostima meda i drugih pčelinjih proizvoda nažalost još uvijek niska, moramo organizirati što više predavanja za građanstvo, posebice mlade i mijenjati njihove prehrambene navike (naravno: u pravcu redovne potrošnje meda), sudjelovati na takmičenjima (kako bi potvrdili kvalitetu svog proizvoda) i u zajedničkim aktivnostima Udruge (programi, akcije, donacije), jer sve to itekako pozitivno djeluje na stvaranje određene slike o sebi kod kupaca i na ukupno unaprjeđenje prodaje. Europska unija financira kreativne projekte koji na inovativan način povezuju gospodarstvo, turizam, povijest i tradiciju, te tako potiču zajedništvo u radu na različitim segmentima u istom geografskom području. A gdje su tu naši pčelari: u prvim redovima ili na začelju? A tko je tome kriv: birokracija koja neprestano podcjenjuje ovu proizvodnu granu ili mi sami?

Bilo kako bilo, postao Skočko nova Viagra ili ne, gospođa Hemun se složila sa mnom da obiteljska gospodarstva moraju uvidjeti važnost prepoznatljivosti svog proizvoda, jer je to jedino jamstvo za ulazak malih u europski klub velikih igrača! Zato svim pčelarima naša zajednička poruka: «O promociji i unaprjeđenju prodaje Vaših proizvoda neće nitko drugi voditi brigu, nego Vi sami! U uvjetima sve oštrije konkurencije neće biti dovoljno samo proizvesti kvalitetnu robu, već je i plasirati na što kvalitetniji način! Ne budite konzervativni i ne robujte predrasudama – budite domišljati, inovativni i kreativni, jer samo tako možete parirati većim i reklamiranijim proizvođačima!»

Tekst i fotografije:

Damir Gregurić

(Udruga pčelara Bujštine)