STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

U listopadu 2015. godine Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske je pokrenuo inicijativu kreiranja Studije o razvoju pčelarstva Istarske županije kao temeljnog dokumenta za daljnje programe i aktivnosti u ovoj gospodarskoj grani. Prijedlog ovog dokumenta dostavljen je naručitelju od strane Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Ovaj su materijal primila upravna tijela svih pčelarskih udruga u Istri sa zamolbom da se pismeno očituju o sadržaju dokumenta svojim sugestijama i komentarima u roku od 15 dana u cilju usaglašavanja i prihvaćanja strategije razvoja pčelarstva od strane svih aktera u Istri. Studija je u elektronskom obliku dostupna svim pčelarima na pojedinačni upit predsjednicima i tajnicima strukovnih organizacija. Detaljnije informacije zainteresirani mogu dobiti na telefon 052/351-642 ili 351-649. Svi koji žele pomoći da ovaj strateški dokument bude što kvalitetniji, neka se očituju putem e-maila na adresu: poljoprivreda@istra-istria.hr Prema potrebi inicijator će održati i javnu raspravu o ovoj temi.

 

STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

 

Nakon uvodnog dijela o povijesti pčelarstva, organiziranju pčelara na svjetskoj razini, ulozi pčele kao oprašivača i gospodarskom značaju pčelarstva, nacionalnom pčelarskom programu, tehnološko-tehničkim i ostalim mjerama za unaprijeđivanje struke, profesije i proizvodnje, slijedi prikaz stanja u ovom sektoru u Republici Hrvatskoj s naglaskom na kvalitetu i raznolikost sorti meda kao velikog potencijala za izvoz. Prema službenim podacima u Hrvatskoj pčelarstvom se 2014. godine bavilo 11.565 pčelara sa 561.229 pčelinjih zajednica. Na području Istre pčelari posjeduju oko 13.500 košnica, što je po 1 km2 dvostruko manje od hrvatskog prosjeka. U našoj se županiji pčelari s oko 20 – 80 pčelinjih zajednica, a da bi pčelarstvo postao profitabilan posao, neophodno je taj broj povećati na 150 – 200 košnica. Prostora za rast proizvodnje ima, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su posljednjih godina zbog opadanja stočarstva u regiji znatno smanjene i površine za ispašu. No ako bi se na istim površinama zasadilo medonosno bilje, povećao bi se i pašni kapacitet, pa bi posljedično rastao i prinos po košnici, odnosno ukupna proizvodnja meda. Paradoksalno je da usprkos takvim potencijalima za razvitak ove grane na tome već godinama nitko ne radi, potražnja meda u EU raste, a kod nas se konstantno se dešava obrnuti proces: smanjuje se izvoz, a povećava uvoz meda! U svjetskim razmjerima još uvijek je najveći proizvođač meda Kina, a u EU (po proizvodnji odmah iza Kine, ali s upola manjim udjelom)to su Španjolska, Njemačka i Rumunjska koje uglavnom izvoze kvalitetan pakirani med, a uvoze jeftini iz zemalja van Unije za mješavine i prehrambenu industriju.

Treće poglavlje Studije se dotiče povijesti pčelarenja u Istri i stanjem u ovom sektoru danas. Nezagađenost prirodnog okoliša velika je prednost u proizvodnji kvalitetne sirovine, pa tako i meda, a po tom pitanju Istra prednjači ispred mnogih drugih županija, no problema je puno više nego prednosti. Iako je seleće pčelarstvo profitabilnije, u Istri se još uvijek pčelari stacionarno, broj pčelinjih zajednica po pčelinjaku je nizak, kao i broj košnica na 1 km2, prinos meda po košnici ispod hrvatskog prosjeka. Tehnologija pčelarenja u Istri je još uvijek na niskoj razini, a obučenost oko 50 %. U našoj županiji ne postoji niti jedan registrirani proizvođač pčelinjih matica i rojeva, kao niti jedan proizvođač satnih osnova. Problem je i niska potrošnja meda unutar Županije, niske otkupne cijene i uski asortiment pčelarske proizvodnje. Broj prerađivača je mali, većina pčelara proizvodi samo med, tek nekolicina sakuplja cvjetni prah, a proizvodnjom matične mliječi i pčelinjeg otrova se ne bavi nitko. Gubici pčelinjih zajednica variraju od sezone do sezone, ali znaju biti izuzetno visoki.

U Istri djeluje oko 400 registriranih pčelara s oko 13.500 košnica organiziranih u 6 pčelarskih udruga koje kontinuirano provode edukaciju svojih članova, organiziraju stručna putovanja i posjete pčelarskim sajmovima, a svake godine u Pazinu održavaju manifestaciju „Dani meda“ kojom se populariziraju pčelinji proizvodi i promovira pčelarska proizvodnja. Od ukupnog broja pčelara u Istri neregistrirano je oko 10 % i oni nažalost predstavljaju latentnu opasnost za zdravlje pčela u cijeloj regiji, pa bi u pravcu provođenja mjera zaštite od pčelinjih bolesti trabalo uspostaviti službu kontrole, a  nedostaju i veterinari koji bi pratili proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Savjetodavnu službu bi financirali dijelom HPS, a dijelom Županija. Zato se samo po sebi nameće organiziranje pčelara na županijskoj razini – osnivanje Istarskog Pčelarskog Saveza koji bi bio spona između proizvođača, HPS-a i Ministarstva poljoprivrede.

U četvrtom poglavlju slijedi prikaz klimatskih i drugih uvijeta za razvoj pčelarstva u Istri. Zemljopisni položaj, klima i nadmorska visina odražavaju se raznolikošću biljnog pokrova, pa je Istra u tom smislu bogata pčelinjim pašama. Najvažnije medonosne biljke u Istri su bagrem, kadulja, lipa, kesten, ružmarin, lavanda i livadno bilje. No, da bi se uspješno pčelarilo, pored usvajanja novih tehnika i tehnologija, neophodna je i sjetva/sadnja medonosnog bilja (djetelina, facelija, smiljkita, livadna kadulja). U Studiji se još spominju mađarski bagrem, paulovnija, amorfa, evodija kao biljke pogodne za obogaćivanje pčelinje paše. U slijedećem poglavlju Studije se navode ciljevi kojima trebaju težiti istarski pčelari:

  • poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • podrške mladim pčelarima početnicima;
  • podrška pčelarima u preradi i sterilizaciji voska i dr. pčelinjih proizvoda – realizacija pogona za proizvodnju meda u Cerovlju
  • realizacija plantažne proizvodnje kestena (300ha)
  • proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja (1200ha)
  • sadnja medonosnog bilja (1000ha)

Budući da se u Istri proda dosta meda s drugih područja (kontinentalna Hrvatska, uvoz) jasno je da ima dosta prostora za rast proizvodnje i bolju tržišnu afirmaciju istarskog meda nakon što se zaštiti njegova izvornost i zemljopisno podrijetlo. Uz brendiranje istarskog meda važan čimbenik u razvitku pčelarstva u županiji je osnivanje Istarskog pčelarskog saveza u kojem bi se evidentirali svi pčelari u županiji, bez obzira jesu li članovi područnih udruga ili ne, a sve u svrhu bolje zdravstvene zaštite pčela. Jedna og glavnih zadaća Saveza bili bi razvojni projekti, bilo da su financirani iz EU fondova ili resornih ministarstava. U sklopu Saveza trebalo bi pokrenuti proizvodnju vlastitih matica, proizvodnju satnih osnova i pčelarske opreme,  otvoriti pogon za otkup i doradu svih pčelinjih proizvoda, te sve ove faze pokriti internom kontrolom i savjetovanjem u sklopu budućeg Pčelarskog centra. Prijedlog je da se na području Istarske županije osnuje laboratorij za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda i pokrene studij pčelarstva. Cilj je podizanje konkurentnosti proizvodnje, usvajanje principa „Standardizacija kvalitete od košnice do stola“ i razvoj zajedničkog brenda i dodatno kategoriziranje na tržištu jednom od lokalnih „Zaštitnih markica povjerenja”, čime bi se domaći proizvođači dodatno zaštitili od pretjeranog uvoza iz zemalja van EU. Razvoj lokalnog tržišta pčelinjih proizvoda i zajedničkih kanala prodaje moguć je uz slijedeće mjere:

  • uspostavu zajedničke specijalizirane trgovine
  • uspostavu zajedničkih prodajnih mjesta na štandovima i tržnicama u gradovima i naseljima
  • zajednički nastup na specijaliziranim sajmovima
  • organizaciju direktne prodaja putem kušaonica i prodajnih prostora na samim gospodarstvima
  • organizaciju direktne prodaja putem agroturizama i inovativnih turističkih proizvoda
  • suradnju s grupama potrošača koji organizirano dostavljaju narudžbe na područjima većih gradova
  • povezivanje s turističkim i ugostiteljskim subjektima s područja LAG-a i šire – „Domaći med za domaće hotele i restorane“
  • organizaciju prodaje putem web-a

 

Autori Studije smatraju neophodnim i organiziranje pčelara na Rovinjštini. Udruga bi pokrivala područje Rovinja, Kanfanara, Bala i Žminja. Unapređenje pčelarskog sektora ostvaruje se usmjerenim potporama, tehničkom podrškom institucija i upravnih aparata, podizanjem stručne razine. Neophodno je oformiti čvrst i stručan centar ili dr oblik koji će povezivati pčelare i provoditi programe, edukacijom pčelara, mjerama za poboljšanje konkurentnosti proizvodnje i očuvanja zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica kao i selekcija, odgajivanje i reprodukciju matica. Za dizanje kvalitete proizvoda neophodan je stručni nadzor koji bi pratio sve faze proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Potrebno je otvoriti kanale distribucije meda prema turističkom sektoru, no za taj korak je nužno povećati ukupan obim proizvodnje. Na području Istarske županije planira se proizvodnja 1200 ha ljekovitog i aromatičnig bilja i 300 ha nasada maruna,  a kultivirati se mogu i već postojeći voćnjaci i maslinici, pašnjaci i površne što bi osiguralo dobru budućnost za Istarsko pčelarstvo. Kako se izvori hrane za pčele posvuda u Istri nalaze u gotovo netaknutoj prirodi daleko od prometnica, obradivih površina koje se tretiraju različitim kemikalijama, daleko od tvornica i ostalih zagađivača veliki potencijal za razvitak sektora predstavlja ekološko pčelarstvo. Kako pčelarstvo po mjerilima suvremene tehnologije zahtjeva veliku specijaliziranost, visoku proizvodnost, odgovarajuće objekte i opremu, te usklađenost prirodnih mogućnosti pčela sa proizvodnim obilježjima šireg područja, neophodno je podići razinu tehničko-tehnoloških okvira proizvodnje, dorade i ponude meda i drugih pčelinjih proizvoda.  Preporučeni kapaciteti za učinkovitu proizvodnju, punu uposlenost i život cijelog domaćinstva u našim su uvijetima 200-500 proizvodnih košnica, za što je neophodna visoka specijaliziranost, visoka proizvodnost, odgovarajući objekti i oprema, te usklađivanje prirodnog potencijala pčela s proizvodnim obilježjima šire regije, primjena informacijske tehnologije, usvajanje alternativnih metoda u suzbijanju varoe i novih pčelarskih tehnologija. Daljnji proglem u našem pčelarstvu je u niskoj proizvodnji, niskom stupnju specijalizacije i zastarjeloj tehnologiji proizvodnje, nepovoljnim proizvodnim i ekonomskim uvjetima i nestabilnom tržištu pčelinjih proizvoda. Obzirom da se trenutno kod nas koristi samo 2-3% pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje definitivno ima. Samo jake zajednice imaju veliku produktivnost koja direktno djeluje na uspjeh osobito onaj ekonomski, dakle na sigurnije pokriće troškova te na veću zaradu po jednoj košnici na kraju godine. Ekonomičnost u pčelarstvu znači proizvoditi sa što manjim troškovima. Pčelari trebaju širiti svoj asortiman proizvoda, a ako se specijaliziraju samo za proizvodnju meda neće imati značajnije prinose bez selenja pčela na izdašnije nektarske paše. Pčelari prodaju svoje proizvode na kućnom pragu odnosno gospodarstvu, čime im je omogućeno da ostvare najbolju prodajnu cijenu, no ne treba zaboraviti da je EU najvažnije svjetsko uvozno tržište meda, pa to predstavlja veliki potencijal za izvoz istarskog meda, no on može biti deklariran i prodavan kao organski jedino ako je organski proizveden, kontroliran od strane ovlaštenih tijela i certificiran. Kod nas je zasada prisutna samo zaštićena naljepnica „Med iz vlastitog pčelinjaka“ koja sadrži sljedeće podatke: ime i prezime proizvođača, adresu, poštanski broj i mjesto, telefonski broj, matični broj OPG-a i/ili punionice, vrstu meda, geografsko podrijetlo, datum do kada je najbolje koristiti med, neto masu. Nadalje se u Studiji nabraja čitav niz proizvoda koji bi se trebali proizvoditi na bazi meda, propolisa, peludi, matične mliječi, voska, pčelinjeg otrova korisnih u industriji, proizvodnji hrane, kozmetici, medicini

U 13.-tom poglavlju navode se neke od mogućnosti unapređenja pčelarske proizvodnje u Hrvatskoj i posebice u Istri. Prema SWOT analizi prednosti su slijedeće:

– Tradicija i iskustvo u pčelarskoj proizvodnji

– Pčelinje ispaše temeljene na različitosti i bogatstvu biljnih vrsta

– Proizvodi visoke kvalitete

– Potrošači skloni lokalnim proizvodima

– Potpora lokalne zajednice programima

– Dobro organizirane pčelarske udruge

– Struktura pčelarstva podržava eko-sustav

– Mreža malih prerađivača

– Potpora strukovnih službi

– Servis županijskih službi i AZRRI-a

Slabosti pčelarske proizvodnje koje koče razvoj su: nedostatak infrastrukture, niska otkupna cijena meda, nedovoljna učinkovitost u prijenosu znanja i vještina, urbanizacija ruralnih područja, nedovoljna tehnološka razvijenost, nedostatak investicijskog potencijala pčelara, nedostatna tržna organizranost, nepostojanje centra za uzgoj visoko kvalitetnih matica. Prilike za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istre leže u izgradnji nedostatne infrastrukture (pogoni za preradu meda i pčelinjih proizvoda, Cerovlje), proizvodnji i oplemenjivanju meda bonusima više vrijednosti, boljoj organizaciji, marketingu,  prelasku dijela proizvođača u sustave ekološke proizvodnje meda i pčelinjih proizvoda, utemeljenju „ Centra za razvoj pčelarstva Istre“ i „ Centra za proizvodnju kvalitetnih matica“,  većoj afirmacija i radu na izvornosti Istarskog meda, povećanju iskoristivosti neobrađenih površina sadnjom medonosnog bilja i pašnjaka u cilju stvaranja kvalitetne pčelinje paše. Prijetnje koje stoje na putu boljoj učinkovitosti pčelara, višoj kvaliteti proizvoda i plasmanu istarskog meda i drugih pčelinjih proizvoda  na domaćem i inozemnom tržištu su slijedeće:

– daljni pad cijene meda i pčelinjih proizvoda

– Veliki uvoz jeftinog meda

– Neorganiziran pristup tržištu

– Poremećaji na tržištu

– Pad potpore lokalne samouprave (županijskih službi)

– Odsustvo potpore stručnih, znanstvenih i drugih službi i institucija (odsustvo edukacije)

– Elementarne nepogode (suše, požari, duga kišna razdoblja)

– Pojava epidemijskih bolesti

– Odsustvo vizije razvoja – stihijski, necjelovit razvoj

Zato su strateški i razvojni ciljevi za unaprjeđenje pčelarske proizvodnje u Istri slijedeći:

  • Povećanje proizvodnje meda idr pčelinjih proizvoda u Istarskoj županiji na razinu samodostatnosti
  • Povećanje broja pčelinjih zajednica
  • Povećanje konkurentnosti
  • Razvoj i promoviranje Istarskog meda i pčelinjih proizvoda
  • Utemeljenje „Centra za proizvodnju visoko kvalitetnih matica“
  • Utemeljenje „Centra za razvoj pčelarstva Istre“
  • Izgradnja infrastrukturnih projekata

 

Za postizanje ovih ciljeva potrebno je poduzeti sljedeće korake:

– Podupiranje pčelarske proizvodnje kroz stalnu edukaciju, stručne servise, savjetodavnu službu, pomoć u pripremi razvojnih programa i projekata

– Realizacija infrastrukturnih projekata (pogon za preradu meda, Cerovlje)

– Otkup meda i pčelinjih proizvoda

– Uspostava novijih tehnologija

– Pomoć u stjecanju oznaka „dodane vrijednosti“ lokalnih proizvoda ( Istarski med, ekološki Istarski med)

– Razvoj i standardizacija tradicijskih proizvoda, potpora marketingu i trženju proizvoda

U zaključku Studije o razvoju pčelarstva u Istri stoje prijedlozi, odnosno koraci u pravcu kojim bi trebali ići pčelari Istre, njihove strukovne organizacije i druge institucije:

  • Poboljšanje konkurentnosti u proizvodnji pčelinjih proizvoda;
  • Poboljšanje genetskog potencijala pčelinjih društava uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih matica;
  • Očuvanje kvaliteta i poboljšanje zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda;
  • Podizanje stručnog znanja i obučenosti pčelara;
  • Podrške mladim pčelarima početnicima;
  • Zaštita izvornosti Istarskog meda;
  • Pokretanje vlastitih prerađivačkih kapaciteta za preradu meda i dr.pčelinjih proizvoda (pogon Cerovlje);
  • Stavljanje zemljišta i površina u funkciju razvoja sektora
  • Osnivanje nove pčelarske udruge na području Rovinjštine;
  • Poticanje sadnje medonosnog bilja i stvaranje kvalitetne pčelinje ispaše ( sadnja 300 ha maruna, 1200 ha ljekovitog i aromatičog bilja, 1000 ha medonosnog bilja);
  • Povezivanje pčelarske proizvodnje sa ostalim proizvodnim granama ( proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja, podizanje nasada maruna, stočarstvo, turizam i dr.):
  • Osnivanje jedinstvenog saveza koji bi povezivao sve pčelare i pčelarske udruge na području Istarske županije. Takav savez bi bio spona između pčelara, HPS-a, Ministarstva poljoprivrede, ostalih pčelarskih udruga u RH. Ključna uloga saveza bi bila kontrola, savjetovanje, povlačenje sredstava iz EU fondova, edukacija i dr.;
  • Poticanje od strane Istarske županije razvojnih programa u oblasti pčelarstva u Istri, čiji nosilac bi trebao da bude Savez pčelara ili pčelarskih udruga Istarske županije koristeći sredstva Ministarstva poljoprivrede ili iz EU fondova;
  • Poticati suradnju sa sličnim savezima pčelara kako na Slovenskom dijelu Istre tako i PGŽ.

IZVOR: “Studija o razvoju pčelarstva Istarske županije” (autori: dr. sc. Zlatko Puškadija i suradnici, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmeyera u Osijeku; naručitelj: Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Županije Istarske)

 

 

 

 

 

 

 

24/02/2016 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

STUDIJA O RAZVOJU PČELARSTVA ISTARSKE ŽUPANIJE

        Iako je epidemiološka situacija već početkom jeseni u čitavoj zemlji, pa tako i u Istri postala zabrinjavajuća i organizatori šestih po redu Dana meda Labinštine, do posljednjeg dana nisu mogli znati hoće li se manifestacija održati u očekivanom terminu i opsegu ili će sve završiti kao 2020. godine, kada je iz istih razloga izostala svečanost obilježavanja jubilarne obljetnice osnivanja udruge, labinski pčelari i njihovi partneri ipak nisu klonuli duhom, kao ni u ožujku kada je u Labinu u organizaciji PU  Labin u suradnji s Hrvatskim apiterapijskim društvom i Gradom Labinom, a uz potporu Istarske županije i općina Sv. Nedelja, Kršan, Pićan i Raša održana 1. Nacionalna konferencija pčelarstva, apiterapije i apiturizma s međunarodnim sudjelovanjem. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu, upornosti i zajedništvu 19. – 20. studenog 2021. godine ipak je održana najslađa jesenska priredba istočne Istre.     U petak, 19. studenog, Gradski pčelinjak koji su prije dvije godine podigli i od tada održavaju članovi UP Labin, posjetili su učenici OŠ "Vitomir Širola Pajo" iz Nedešćine i PŠ Martinski, te OŠ Vladimira Nazora iz Potpićna. Na pitanja što rade radilice, a što matica, jesu li trutovi stvarno lijeni kako se priča i kako to da se svi u košnici tako dobro slažu, najmlađoj publici su odgovarali dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva, Darko Martinović i Cvetko Gortan ispred PU Labin, te voditeljice dječjih radionica i odgojiteljice. Isti se dan u manifestaciju uključila i Gradska knjižnica Labin u čijem je prostoru bila postavljena retrospektivna izložba dječjih radova o pčelama, pčelarima i medu 2015. – 2020. U restoranima Dorina i Velo Kafe, hotelu Peteani i konobi Dišpet nudio se poseban medeni meni, a sladokusci koji ne stignu tamo u Dane meda ove će specijalitete u istim lokalima moći isprobati do kraja studenog. Naredni je dan Gradski pčelinjak bio domaćin mališanima iz dječjih vrtića "Kockica" iz Kršana, "Lišnjak" iz Pićna i "Snjeguljica" iz Rijeke.     Središnji program manifestacije se odvijao u subotu, 20. studenog u šatoru ispred Osnovne škole Matije Vlačića u Labinu. Činjenice da su svi sudionici morali imati važeće Covid potvrde, da se na ulazu kontrolirala tjelesna temperatura i broj posjetitelja bio ograničen, u želji da kušaju i kupe najbolji med iz svog kraja, nisu omele građane iz Labina i drugih dijelova Istre koji cijene pčelarstvo i domaće pčelare, svjesni da se u toj maloj teglici meda krije puno zdravlja i energije neophodne za svakodnevne izazove i imunitet toliko potreban u doba epidemije.     Šeste po redu Dane meda Labinštine nakon kratkog, ali slatkog glazbenog uvoda harmonikaškog dueta iz labinske Umjetničke škole  Matka Brajše, u 10 sati je otvorio gradonačelnik Grada Labina Valter Glavičić koji je i ovom prigodom pohvalio kontinuirano zalaganje i rad aktivista PU Labin, te obećao potporu organizatorima i u svim narednim projektima. U ime organizatora sve prisutne je pozdravio Darko Martinović, predsjednik PU Labin, naglasivši kako su važni i ljudi i proizvodi, ali još su važnije pčele i njihov opstanak, jer bez njih ne bi bilo ni nas. U ime organizatora pčelarskog tečaja POU Labin, PU Labin i HAD-a „Glavne bolesti medonosne pčele - kako spriječiti, prepoznati i liječiti“ održanog u rujnu ove godine, tridesetorici polaznika su u 12 sati podijeljene diplome. Svima njima je na uspjehu čestitao Darko Martinović, napomenuvši kako je njihov odaziv dokaz koliko se vrednuje ova profesija među mladim naraštajima i jamstvo da do stagnacije i degradacije pčelarstva u ovom dijelu Istre neće doći dokle god bude volje i sloge kao i podrške od strane  gradskih i županijskih institucija.   Najvažniji događaj manifestacije - dodjela diploma za najbolje ocjenjene medove 6. ocjenjivanja kvalitetnog meda Istočne Istre „Ripenda 2021.“ kao i priznanja za sudjelovanje te posebna nagrada za ukupnog pobjednika održana je u 15 sati. Uvodni govor održala je dr. sc. Gordana Hegić, a plakete i zahvalnice pčelarima je podijelio Ezio Pincan, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Istarske županije koji je u svom govoru istaknuo značaj pčelarstva u pravcu produktivnosti i povezivanja s turističkim sektorom, zapošljavanja mladih ljudi koji žele ostati na svojoj rodnoj grudi i pohvalio aktiviste PU Labin koji se uz rast broja pčelara i pčelinjih zajednica na Labinštini, trude i educirati građanstvo, posebice one najmlađe u svim aspektima konzumacije i korištenja pčelinjih proizvoda.     Javni natječaj za 6. ocjenjivanje kvalitete meda Istočne Istre „Ripenda 2021.“ u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, Hrvatskim apiterapijskim društvom i pčelarskim društvima iz Idrije, Škofje Loke i Cerkna objavljen je sredinom listopada, a stručnu komisiju su činili Cvetko Gortan, Roberta Mijaton i Lorena Šumberac. Fizikalno-kemijsku analizu i melisopalinološku analizu (pelud, voda, elektroprovodljivost) na temelju Pravilnika ocjenjivanja kvalitete meda Istočne Istre „Ripenda 2021.“ izvršio je ovlašteni laboratorij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na čelu sa prof. dr. sc. Draganom Bubalom.     Činjenica je da je iza labinskih pčelara, kao i svih drugih u široj regiji, još jedna loša sezona koja se negativno odrazila na kvantitetu proizvodnje, pa posljedično i na broj pristiglih uzoraka meda (podsjetimo da ih je 2017. godine na prvim Danima meda Labinštine bilo čak 80!), srećom se nije odrazila na kvalitetu, pa smo imali prigodu kušati najbolje od najboljih medova iz ovog dijela Istre, Primorsko-goranske županije i Slovenije. Na 6. ocjenjivanje u kvaliteti meda Istočne Istre „Ripenda 2021.“ stigao je trideset i jedan uzorak meda, od kojih je 12 osvojilo zlatnu, 17 srebrnu, a 2 brončanu medalju.     Ukupan pobjednik na ovogodišnjem natjecanju je OPG Pčelarstvo Fajdetić iz Ozlja kojem je za kaduljin med ocjenjivačka komisija dodijelila 19,70 bodova te mu je pripala zlatna plaketa. Za nijansu slabiji rezultat imao je kaduljin med OPG- a Mladen Dragoslavić sa Cresa (19,65) i med od lipe Marijana Lapanje iz Cerkna (19,57). Osim njih zlatna odličja su osvojili: Viktor Gatej (Cerkno), OPG Robert Kos (Matulji), Lavoslav Knežević (Opatija), Vlado Hrvatin (Bartići), Danijel Kancijanić (Rijeka), Danilo i Ivan Čargonja (Čavle), Darko Martinović (Labin) i Teodor Likar (Cerkno). Srebrna priznanja za kvalitetu meda su dobili: Mauro Škopac, Ivan Pifar, PD Škofja Loka, Branko Franković, Vili Rožman, OPG Pčelarstvo Fajdetić, Viktor Gatej, Darko Martinović, Patrik Blašković, Klaudio Peteani, Igor Batelić, Cvetko Gortan, OPG Robert Kos, Marijan Novak, dok su Marijan Lapanja i OPG Pčelarstvo Burić osvojili broncu. Sav pristigli med po završetku natjecanja će se pokloniti u humanitarne svrhe.      U vrijeme trajanja manifestacije održano je i apiterapijsko savjetovalište dr. sc. Gordana Hegić, predsjednice Hrvatskog apiterapijskog društva, a istovremeno su posjetitelji u holu mogli degustirati sve uzorke medova pristiglih na natjecanje. Manifestaciju su kao i prethodnih godina u medijima i na društvenim mrežama popratili Turistička zajednica Grada Labina i Radio Labin, „Glas Istre“, „Hrvatska pčela“ i portal „Pčelina školica“.     Na kraju 6. Dana meda Labinštine predsjednik organizacijskog odbora Darko Martinović još se jednom zahvalio na potpori lokalnoj zajednici, Gradu Labinu i općinama Labinštine, aktivistima LAG-a Istočna Istra kao i slovenskim kolegama, koji zbog epidemioloških razloga nažalost nisu mogli prisustvovati manifestaciji, najavivši nove akcije i projekte Udruge i njihovih partnera s ciljem da labinski pčelari i dalje napreduju u zadanom pravcu.     Podsjetimo da je PU „Labin“ osnovana 13. travnja 1980. godine, a danas na području Grada Labina, te općina Kršan, Pićan, Raša i Sveta Nedjelja  pčelarstvom bavi preko 100 pčelara s oko 3.800 pčelinjih zajednica. Uz uobičajene edukativne i humanitarne aktivnosti, Udruga je prije par godina pokrenula i međunarodni projekt MED-O-VITA u sklopu kojeg je otvoren prvi edukativni gradski pčelinjak u Istri i održana 1. Nacionalna konferencija pčelarstva, apiterapije i apiturizma s međunarodnim sudjelovanjem. Na čelu Udruge već dva mandata je Darko Martinović. Još jednom od srca čestitamo kolegama na dosadašnjim aktivnostima i želimo puno uspjeha u svim budućim projektima! U ime PU Labin: Damir Gregurić