U pet godina koliko pratim događanja u hrvatskom pčelarstvu, najviše sam pisao o nedaćama istarskih pčelara i njihovih pčela. Bez ikakvog pretjerivanja, u posljednje vrijeme na njima su se izredale sve moguće nevolje: od klimatskih poremećaja (suše, poplave, temperaturni skokovi) preko starih i novih bolesti i nametnika (čak i medvjeda) i zle kobi s lijekovima do požara i krađa iza kojih stoji ljudski, a ne prirodni faktor. Jedina je sreća u nesreći što u Istri nema toliko intenzivne poljoprivrede kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, pa su zabilježeni tek manji problemi zbog korištenja pesticida u neposrednoj blizini pčelinjaka. No, da ću se sresti s nečim tako neopisivo ružnim kao što je namjerno trovanje pčela, nisam mogao predvidjeti ni u najgoroj noćnoj mori! U dnevnom se tisku još uvijek to naziva «nemilim incidentom» – za mene i moje kolege i sve koji znaju koristi od pčela i poštuju ih kao nezaobilaznu kariku u životnom ciklusu je to pravi zločin i protiv ljudi i protiv prirode!

       Ne tvrdim da su mi krađe košnica (čiji broj u posljednjih mjesec dana u Istri rapidno raste!) razumljive same po sebi, jer je kriza, pa caruju besparica i «preživljavanje» na 100 načina! Čak i ako lopov (pod pretpostavkom da je pčelar) pokušava objasniti kako je iz nekih objektivnih razloga ostao bez vlastitih pčelinjih zajednica, pa je – eto: pokušao taj gubitak nadoknaditi uzimajući jednu ili dvije od nekoga tko ih ima «na pretek», njegov čin nije ni moralno ni etički opravdan! Ako je taj kradljivac uistinu pčelar, trebalo bi mu zakonski zabraniti da se ikad više bavi pčelarenjem, jer sramoti jedno tako plemenito zanimanje! Dakle neka mi ne zamjere pčelari iz Buja i Novigrada, te kolega Marković iz sela Markovići koji su nedavno pokradeni (a krivac još uvijek nije uhvaćen!): ne branim ovu vrst kriminala, ali donekle mogu razumjeti motivaciju. Osim toga, utješno je da se od krađa bar donekle možemo zaštititi (obilježavanjem košnica ili snimanjem), pa što reći osim: desilo se – ne ponovilo se!

No od ovakvog zla kakvo je trovanje pčelinjih zajednica koje se nedavno desilo našem kolegi Ivanu Kovaču na pčelinjaku uz trasu turističkog vlakića «Parenzana» kod Vižinade nema druge obrane nego što prije razotkriti počinitelja i onemogućiti mu da ponovi isto nekom drugom pčelaru! Iz šturog policijskog izvješća s mjesta događaja i zapisnika o uviđaju nadležnog veterinarskog inspektora sačinjenog 13. svibnja 2014. mogu se očitati samo tragične posljedice tog gnjusnog čina:  «Zbog trovanja insekticidom nepoznata porijekla na 12 košnica u vlasništvu obitelji Kovač uginula je trećina pčela. Kako u blizini pčelinjaka nije bilo nikakvih tretiranja pesticidima ili sličnih zahvata, očigledno je da se radi  namjernom trovanju.» Prizor ispod košnica je bio užasavajući: sve se crnilo od tisuća i tisuća uginulih pčela! Ivan Kovač, dugogodišnji ekološki pčelar iz Radoši kod Poreča na konferenciji za tisak održanoj u Vižinadi 15. svibnja 2014. na žalost je konstatirao: «Da se točno utvrdi o kojem se otrovu radi, analize bi koštale više od štete, pa smo od toga odustali!»

        Na sastanak su se odazvali oštećeni pčelari Poreštine, ogorčenih zbog ovog zlodjela i zabrinuti za sigurnost pčela u drugim pčelinjacima u Istri, jer je očito da problem ima veće razmjere od onih na prvi pogled! O nužnosti dizanja glasa svih pčelara o nedaćama koje ih pogađaju u posljednje vrijeme govorio je i Petar Banko, predsjednik UP «Nektar» iz Poreča pozivajući na bolju suradnju lokalne vlasti, policije, nadležnih institucija i HPS-a s pčelarima ne samo u Istri, već i mnogo šire, jer javnost nažalost još uvijek ne shvaća koliko poljoprivreda, proizvodnja hrane i sve na ovoj planeti ovisi o prirodi i pčelama. A pčelarima koji još nisu postali vrsni znalci ovog poziva i ne ostvaruju očekivane prinose šalje više nego dobronamjernu poruku: «Svima ćemo pomoći – samo da se više ne dešavaju ovakve stvari!»

       U potpunosti se slažem s zaključcima kolega iz UP «Nektar»: pčelare sam od prvog dana kad sam se upoznao s njima, doživljavao i opisivao kao «skromne i samozatajne ljude nažalost još uvijek podcijenjene u sredini koja favorizira neke druge djelatnosti». Uistinu je krajnje vrijeme da se takav stav prema nama promijeni, ne toliko zbog nas ili naše sujete, već zbog pčela čiji je opstanak iz dana u dan sve ugroženiji, a o tome se i dalje šuti ili se ne daje dovoljno pozornosti u medijima i na javnim istupima! Utoliko se nadam da od konferencije za tisak neće sve ostati «mrtvo slovo na papiru», već da će oni još uvijek neosviješteni ljudi napokon shvatiti ulogu pčela za opstanak naše planete i da ćemo svi zajedno postati bolji i odgovorniji!

Tekst i fotografije: Damir Gregurić