NEMOJTE ZABORAVITI: danas, 27. veljače 2016. godine u 10 sati je svečano otvaranje 11.-tih po redu „Dana meda“ u Pazinu. Podsjećamo vas na predavanje „Korištenje meda u prehrani djece“ (predavanje za medicinske sestre istarskih vrtića i za javnost“ koje će se održati u 13 sati. U istoj su dvorani izložene fotografije s natječaja Udruge pčelara Bujštine „Čuvajmo pčele“ pa ako ih niste posjetili izložbu u Novigradu, sada imate novu priliku za razgledanje. Uoči najslađeg sajma u Istri prenosimo intervju Davora Šišovića, novinara „Glasa Istre“ s Rankom Anđelinijem, predsjednikom UP „Lipa“ i Darkom Martinovićem, predstavnikom istarskih pčelara u Hrvatskom pčelarskom savezu (kliknite: OVDJE)
U SUSRET 11. DANIMA MEDA U PAZINU
Uoči 11. Dana meda u Pazinu, koji će se održati 26. i 27. veljače u gradskoj sportskoj dvorani, istarski pčelari imaju po jedan veliki razlog za zadovoljstvo, i za zabrinutost. Najprije dobre vijesti: nakon niza klimatski ćudljivih godina u kojima je prinos meda zbog lošeg vremena u Istri jako podbacio, prošla je godina pogotovo za bagremov med bila prilično uspješna. Loša je vijest da je ova neobična zima toplija nego što bi trebala biti, već počela nanositi štete te da bi do početka proljeća moglo stradati oko 30 posto pčelinjih zajednica u Istri, što je više od uobičajenih gubitaka.
O aktualnom stanju u istarskom pčelarstvu razgovaramo s predsjednikom najveće i najaktivnije istarske pčelarske udruge, pazinske Lipe, Rankom Anđelinijem, te s labinskim pčelarom Darkom Martinovićem, inače predstavnikom istarskih pčelara u Upravnom odboru Pčelarskog saveza Hrvatske. Najprije rutinski utvrđujemo istarske pčelarske resurse: u Istri trenutačno djeluje oko 400 pčelara, a veći dio njih okupljen je u šest aktivnih pčelarskih društava: Labin, Pula, Buzet, pazinska Lipa, porečki Nektar i Udruga pčelara Bujštine. Istarski pčelari ukupno imaju oko 13.500 košnica, a Anđelini i Martinović procjenjuju da je prosječni prinos po koš- nici u zadnjoj sezoni bio 18 kilograma meda. Teoretski bi to značilo da je lani u Istri proizvedeno 243 tone meda (procjena se odnosi na cjelogodišnju proizvodnju svih vrsta meda), iako je točnu proizvodnju nemoguće izračunati jer prinosi nisu svugdje isti, o njima ne postoji jedinstvena evidencija, a računicu remete i seleći pčelari, kako oni iz Istre koji svoje košnice voze na pašu preko Učke, tako i oni izvan Istre koji na pčelinju pašu dolaze u Istru. (IZVOR: članak Davora Šišovića „Iza dobre sezone došla opasno blaga zima“ u Glasu Istre od 24. veljače 2016.)
Iako medari imaju razloga biti zadovoljni s učinkom lanjske pčelarske sezone, to ne znači da su prinosi lani bili rekordni. Bila je to napokon jedna prosječna godina, mnogo bolja nego tri uzastopne prethodne, koje su bile izrazito loše. Mnogo manje razloga za zadovoljstvo međutim donosi spoznaja da istarski pčelarski resursi ni izbliza nisu optimalno iskorišteni.
– Nismo još zadovoljni ni s brojem pčelara niti s brojem košnica, jer bismo ih s obzirom na potencijale mogli imati mnogo više, ističe Ranko Anđelini. Povećanju broja pčelara u Istri lijepo doprinosi pčelarska škola u Pazinu, kroz čijih je sedam dosadašnjih ciklusa prošlo već 300 mladih pčelara. “To je snaga koja će povećati broj košnica u Istri i podignuti proizvodnju na višu razinu, ali treba im podrška, ističe Anđelini. Konkretna podrška će im trebati već ove godine, jer su, naprosto zbog nedostatka iskustva, upravo kod mlađih pčelara gubici ove zime najveći. Pogubna varoa prošle godine
Naime, kako napominje Darko Martinović, istarske je pčelare potkraj prošle godine iznenadila jedna od izraženijih epidemija varoe, štetnika koji uništava pčele. Varoa je već desetljećima jedan od najvećih problemima uz istarskom pčelarstvu, i stariji su se pčelari s njom kroz godine već naučili nositi. Taj se nametnik ne može suzbiti, ali se barem njegove štetne posljedice moguublažiti, i dok je iskusnijim pčelarima tretman protiv varoe već rutinski postupak, mlađi i neiskusniji se s time dosad nisu najbolje snašli pa su im gubici na pčelama veliki, pogotovo stoga što je ova zadnja epidemija intenzivnija nego prijašnjih godina. No, varoa nije najveći problem u ovom zimskom prijelaznom razdoblju između dvije zime.
– Najbolje bi bilo da je zima duga i hladna, jer u takvim uvjetima pčele hiberniraju, ali uz ovakvu toplu jesen i blagu zimu pčele su aktivne kada ne bi trebale biti, brže će se iscrpljivati, pa u vrijeme najvažnijih paša neće biti dovoljno pčela”, konstatira Anđelini, a ova dvojica iskusnih pčelara procjenjuju da će se u ožujku najvjerojatnije konstatirati da su istarski pčelari izgubili oko 30 posto svojih pčela. Inače prosječni zimski gubici pčela nikad nisu premašivali 20 posto, no posljednjih su godina u Europi sve veći, a još su veći u Americi. Uzroci doslovnog pomora pčela na globalnoj razini još nisu razjašnjeni, a pretpostavke se kreću od globalnog zatopljenja preko virusa pa do pesticida. Uskoro: istarski pčelarski savez.
Nekoliko je aktivnosti u tijeku kako bi se prilike u istarskom pčelarstvu dugoročno popravile. Jedna od prvih je malo bolja organizacija, jer naime istarski pčelari još nemaju zajedničku krovnu organizaciju koja bi imala pravnu osobnost i u njihovo ime mogla poduzimati potrebne aktivnosti, a neka područja nisu ni pokrivena lokalnim udrugama, primjerice Rovinjština. Zadnjih godina istarski pčelari imaju neformalnu koordinaciju na razini županije, no priprema se osnivanje Pčelarskog saveza Istre, koji bi osim rješavanja praktičnih pitanja kako prema “terenu” tako i prema Pčelarskom savezu Hrvatske, mogao biti i nositelj programa i projekata koji bi se kandidirali za dr- žavno ili europsko financiranje. “Samo zajedničkim nastupom možemo postići neke rezultate”, slažu se i Anđelini i Martinović.
Istarski pčelarski savez, čije se osnivanje očekuje tijekom proljeća, prije pune pčelarske sezone, bi trebao postati i nositeljem projekta zaštite istarskog meda, u kojem su nakon višegodišnjih razmatranja najpogodnijih modela napokon poduzeti prvi konkretni koraci. Naime, pazinska Pčelarska udruga Lipa tražila je, i dobila, 75.000 kuna preko natječaja Ministarstva poljoprivrede, za financiranje izrade specifikacije o zaštiti istarskog meda. Na tome se radi u suradnji s porečkim Institutom za poljoprivredu i turizam, i specifikacije bi trebala biti gotova do sredine 2017. godine. Cilj će biti zaštita oznakom izvornosti, a naziv zaštićenog proizvoda trebao bi glasiti “Istarski med” uz dodatak atributa koji označava vrstu meda, primjerice bagremovog, kestenovog, i druge. Do tada bi i budući Savez trebao dovoljno stasati da od Lipe preuzme dalji postupak zaštite prema zakonskoj proceduri.
U županijskim planovima već se godinama navode tematski poljoprivredni razvojni centri, primjerice za tartufarstvo i gljivarstvo u Buzetu, za maslinarstvo u Vodnjanu, za vinarstvo u Poreču, a među njima je i razvojni centar za pčelarstvo koji bi bio smješten u Cerovlju. Od tog se budućeg centra ne očekuje da nadomjesti funkcije nagdašnjih poljoprivrednih kombinata i otkupnih stanica, već da istarskim pčelarima osigura ono što sada nemaju, primjerice primjereno opremljeni laboratorij za analizu meda, zatim koordiniranu edukaciju, veterinarski nadzor, sve ono što su, rezimira Anđelini, „pčelari dodad riješavali u međusobnim kontaktima ili su bili prepušteni sami sebi.“
Zaštita istarskog meda istarskim bi pčelarima trebala pružiti i ekonomski izvjesnije uvjete proizvodnje i prodaje meda, jer sada nitko ne zna koliko meda dolazi izvana u Istru i kakav je to med, ali se zna da ga ima prilično više nego što ga istarski pčelari proizvedu. Zaštićeni istarski med imat će deklaracije i oznake iz kojih će se jasno razaznati njegovo podrijetlo i kvaliteta, pa će i potrošači biti sigurniji što zapravo kupuju i konzumiraju. Zaštita meda s jedne strane i profesionalna logistika koju bi trebao pružiti budući Pčelarski razvojni centar u Cerovlju, bit će dobar vjetar u leđa za profesionalizaciju većeg broja istarkih pčelara. Takvih pčelara koji imaju po 200-njak košnica, što je minimalna ekonomska osnova za profesionalno bavljenje pčelarstvom s prihodom od kojeg jedna obitelj možeživjeti, u Istri ima svega 10-tak, a za usporedbu, pčelari iz Slavonije koji svoj med dolaze prodavati i na istarske sajmove, imaju i po 2 – 3 tisuće košnica. Zato se želi, naglašava Martinović, potaknuti mlade pčelare da uče, usavršavaju se i odaberu pčelarstvo za svoj obiteljski posao. (IZVOR: članak Davora Šišovića „Pčelari će vjerojatno izgubiti 30 % pčela“ u „Glasu Istre“ od 24. veljače 2016.)
