URBANO PČELARSTVO U SVIJETU I KOD NAS

URBANO PČELARSTVO U SVIJETU I KOD NAS

brocklin new york

Brooklyn New York

 

Pčela medarica (lat. Apis mellifera) je višestruko koristan kukac – kako za prirodu, tako i za ljude. Kao najvažniji oprašivač u buljnom svijetu neizostavna je karika u lancu opstanka živih bića na našoj planeti. Radi ishrane je vezana uz cvjetnice – samonikle i kultivirane. U prirodnom okruženju slobodna pčela živi i odgaja svoj pomladak u šupljinama drveća, dok je čovjek drži u košnici. Pčelinjaci su najčešće u ruralnom području neposredno uz izvor hrane ili što bliže paši (šuma, livada, voćnjak).

U novije vrijeme sve češće susrećemo pčele i u gradskim sredinama: u potkrovljima i međukatnim konstrukcijama, kutijama od roletni, napuštenim dimnjacima i dupljama drveća po gradskim vrtovima. Razlog toj pojavi je vjerojatno činjenica da se u gradu ne koriste pesticidi i nema pčelara koji im svojim intervencijama remete mir i (htjeli to priznati ili ne) uzorkuju dodatni stres.    Prostori gdje pčele obitavaju su suhi, temperatura okoliša je optimalna za opstanak i razvoj, a gradsko zelenilo je zadovoljavajuća paša.

 

Toronto

Toronto

Ove tzv. GRADSKE PČELE u urbanim sredinama žive godinama i u potpunosti su se prilagodile ambijentu. Tako ih nalazimo na neboderima u New Yorku, katedrali u Berlinu, palačama u Londonu i Parizu, a kod nas su primjećene na više mjesta u Zagrebu. Pčele građani primjete tek za rojenja kad se rojevno klupko formira na grani drveta, na prometnom znaku ili reklamnom panou. Iako su gradske pčele mirne, navikle na gužvu i buku, pa u pravilu nikoga ne napadaju, needucirani i neinformirani građani se uplaše čim ugledaju „oblak leteće opasnosti“ i odmah alarmiraju nadležne institucije, najčešće vatrogasce.

Srećom po Zagrepčane, tamošnji su pčelari organizirali „PČELARSKO DEŽURSTVO GRADA ZAGREBA“. U našoj je metropoli držanje pčela po još uvijek važećoj urbanističkoj regulativi zabranjeno, pa u slučaju da građanima zasmeta roj pčela ili osa u dimnjaku ili prozoru, aktivisti Pčelarskog dežurstva (volonteri iz više zagrebačkih udruga) interveniraju:  uklanjanjaju i zbrinjavanju premještajući ga na drugo mjesto ili uništavaju (gnijezda stršljena).

 

Odnedavno je ista grupa pokrenula i projekt „URBANO PČELARSTVO“ kojim se žele stvoriti uvijeti za zadržavanje što većeg broja pčela u gradu, ali i otvoriti mogućnost pčelarenja u urbanoj zoni. Razlozi su višestruki: pčela medarica je čuvarica bioraznolikosti i njegovateljica okoliša – osim što je najefikasniji oprašivač, ona je is kupljačica izlučevina sveg bilja i biljnih ušiju, pa tim činom uklanja i bazu za razvoj patogenih organizama koji ugrožavaju zdravlje biljnog svijeta, pa slobodno možemo reći da pčele umivaju zelenilo grada. Pčela je nenadmašan bioindikator onečišćenja zraka i najbolji pokazatelj kvalitete okoliša.

bees-afpZnačaj pčele u očuvanju parkovne i autohtone biološke raznolikosti, kao i u unaprijeđenju kvalitete gradskog znaka prepoznale su i neke svjetske metropole: Pariz je dopustio postavljenje košnica na krovu Opere, New York kao suvenir nudi med s krovova svojih solitera, EEA – Europska agencija za okoliš ima košnice na krovu svog sjedišta u Kopenhagenu, košnice s pčelama krase krovove Europskog gospodarskog i socijalnog vijeća u Bruxellesu,  katedrale, Parlamenta i sveučilišta u Berlinu, palače Buckingham i galerije Tate Modern u Londonu.Urban+Bee+Keepers+Tend+Hives+New+York+City+SHT4XFZR994l

Gradske pčele su izvan svog radnog prostora mirne, gotovo neprimjetne i bezopasne. I unutar izletnog koridora (10 m od košnice) pčele će napasti isključivo u samoobrani, ako joj je čovjek na putu, namirisan nadražujućim mirisom, ako je prešareno odjeven i ako lamata rukama, a ako je izlaz iz košnice (leto) na visini većoj od 2 m opasnost od napada je zanemariva. S druge strane gradske pčele  ljudima osiguravaju čišći zrak i zdraviji okoliš, u urbanoj sredini mogu imati ljučn ulogu u osvješćivanju građana o važnosti očuvanja biološke raznolikosti. Da bi osigurali opstanak autohtone gradske pčele pred zagrepčanima je još jedan važan zadatak: sadnja i uzgoj medonosnog bilja (lipa, jasen, kesten, vrbe) po parkovima.

Gornji tekst je sažetak brošure „Gradske pčele – ostavimo u gradu“ koji potpisuje Damir Rogulja, predsjednik UP „Pčelinjak“, pa stoga na kraju samo želim pohvaliti njegov i entuzijazam njegovih kolega u Zagrebu koji su pokrenuli ovaj projekt od dalekosežnog značaja i tako postali pioniri urbanog pčelarstva u Hrvatskoj. Za projekt „Pčelarsko dežurstvo“ 2013. godine su  dobili Plaketu Grada Zagreba, a projekt „Urbano pčelarstvo“ uz Grad, podupire i Ured za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj, pa ova ekipa može biti itekako dobar uzor drugim pčelarskim udrugama u Hrvatskoj kako se ustrajnim volonterskim radom može doprinijeti zaštiti pčele medarice i kvaliteti života u svojoj sredini.

pariz

25/03/2015 / Zanimljivosti

Share the Post

Komentari

Nema komentara.

Komentiraj

URBANO PČELARSTVO U SVIJETU I KOD NAS

   U Istri ima preko 420 pčelara koji s oko 13.500 košnica godišnje proizvedu između 250 i 300 tona meda, a kad im se pribroje i pčelari iz liburnijskog i zapadnootočnog dijela Primorsko-goranske županije te iz slovenske Istre, ukupne količine su veće. Zbog svoje iznimne kvalitete med s ovih područja često je nagrađivan i van granica naše domovine i nikad nije imao problema sa plasmanom, no oduvijek je među istarskim pčelarima postajala želja da svoj proizvod zaštite od nelojalne konkurencije, stvore zajednički brend i tako podignu kvalitetu domaće proizvodnje na višu razinu. Na prijedlog Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije 2016. godine je izrađena Studija o razvoju pčelarstva Istarske županije u kojoj je jedan od najvažnijih koraka u unapređivanju ove gospodarske grane zaštita izvornosti Istarskog meda. Iste godine UP „Lipa“ iz Pazina postaje glavni nositelj priprema i predregistracijske faze zaštite i podnosi Zahtjev za izradu Specifikacije za „Istarski med“. Sredstva u tu svrhu dodijelilo im je Ministarstvo poljoprivrede RH i Županija Istarska, a proceduru izrade Specifikacije na sebe je preuzeo Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču. Potom je uslijedila izrada elaborata, ocjena nadležnih tijela, prezentacije pčelarskim udrugama, pa na kraju izmjene i dopune. Tako se 2017. godine počelo razmišljati o širenju projekta na Liburniju (područje općina Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, otoci Cres i Lošinj s pripadajućim manjim otocima Unije, Ilovik, Sušak, Vele Srakane te niz manjih nenaseljenih otočića) i na slovenski dio Istre (područje primorskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran), te je ubrzo i potpisan dokument o zajedničkoj prekograničnoj zaštiti oznakom izvornosti “Istarski med – Istrski med”. Specifikacija je potom dostavljena Ministarstvima poljoprivrede Hrvatske i Slovenije, kako bi krenula prvo na nacionalnoj razini: istarskog meda u Hrvatskoj, te istrskog meda u Sloveniji, dok bi zahtjev za zaštitu europskom oznakom izvornosti krenuo  u drugoj fazi projekta. Ove godine iz Ministarstva poljoprivrede RH stiže dugo očekivano Rješenje o prijelaznoj zaštiti istarskog meda nacionalnom oznakom izvornosti. U Hrvatskoj pod nazivom "Istarski med", a u Sloveniji pod nazivom "Istrski med" je zaštićeno sedam vrsta meda - uniflorni od bagrema, kadulje, kestena, lipe i vrijeska, te dva multiflorna: cvjetni med, i bjelogorični medljikovac koji se proizvode na području cijele Istarske županije, u dijelu Primorsko-goranske županije odnosno na području grada Opatije te općina Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, zatim otoka Cresa i Lošinja i okolnih manjih otoka, te slovenskih istarskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran.       U subotu, 27. veljače 2021. godine u  prostoru školsko-gradske sportske dvorane u Pazinu održan je sastanak s osvrtom na specifikaciju i kontrolu za „Istarski med/Istrski med“ na kojem je prisustvovalo dvadesetak predstavnika lokalnih pčelarskih udruga (broj zainteresiranih je bio veći, no zbog obaveze pridržavanja epidemioloških mjera broj sudionika je bio ograničen). Tijekom sastanka svi su imali maske za lice i održavali propisanu distancu. U ime domaćina sve prisutne je pozdravio Ranko Anđelini, predsjednik UP Lipa, nakon kojeg se skupu obratio i županijski pročelnik za poljoprivredu Ecio Pincan, poručujući da je Istarska županija uvijek podržavala zaštitu autohtonih proizvoda i da će to činiti i ubuduće.     U razjašnjavanju najbitnijih pojmova u specifikaciji za „Istarski med/Istrski med“ svojim stručnim iskustvom okupljenim je pčelarima puno pomogla Blanka Sinčić Pulić, viša stručna suradnica za zaštitu i valorizaciju autohtonih proizvoda u upravnom odjelu za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu županije Istarske.  U zakonodavnim okvirima registracije i zaštite na razini Republike Hrvatske i Europske unije najvažnija je Uredba EU parlamenta i Vijeća EU br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji je osnova za zakone i podzakonske akte u RH. Na nacionalnoj razini u tom je kontekstu najvažniji Zakon o poljoprivredi (NN br. 30/2015) i Pravilnik o zaštićenim oznakama izvornosti (ZOI), zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zaštićenoj oznaci tradicionalnog specijaliteta (ZTS) objavljen u NN br. 65/2015. Nadležno tijelo za provedbu ovih zakona je Ministarstvo poljoprivrede. Prema Uredbi br. 1151/2012 oznaka izvornosti predstavlja naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji potječu iz te regije, mjesta ili zemlje, čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Blanka Sinčić Pulić se u nastavku zadržala na fizikalno-kemijskim svojstvima, melisopalinološkim, senzorskim i drugim specifičnim obilježjima različitih vrsta istarskog meda, granicama područja ispaše, proizvodnje i pakiranja, dokazima o podrijetlu, pravilima označavanja te vođenju potrebnih  evidencija. Razjasnila je i razlike između žiga i oznaka općenito, te zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP), zaštićene oznake izvornosti (ZOI) i zajamčenog tradicionalnog specijaliteta (ZTS), naglašavajući da se pod pojmom ZOI podrazumijeva da se baš sve faze proizvodnje, prerade i priprema proizvoda odvijaju u definiranom zemljopisnom području. Da bi med dobio pravo nositi naziv “Istarski/Istrski med” i zaštićenu oznaku izvornosti, mora u potpunosti (od pčelinje ispaše pa do vrcanja i pakiranja) biti proizveden u području koje je definirano Specifikacijom. Zajednički znak je kapljica meda obojena naizmjeničnim sivim i crnim vodoravnim prugama smještena na žutom šesterokutu koji stilizirano prikazuje saće. Naziv „Istarski med/Istrski med“ na etiketama mora biti veći od ostalih podataka. Blanka Sinčić Pulić je ponovila da ZOI štiti od zlouporabe i narušavanja izvornog proizvoda, podiže ga u višu cjenovnu kategoriju,  a što to znači da će proizvođaču rasti prihodi, čime se doprinosi održivom razvitku ruralnog područja, povećava mogućnost izvoza, jača i turistička ponuda uz očuvanje lokalnog, regionalnog i nacionalnog identiteta, ali i prirodnih vrijednosti (pasmine i sorte) toga kraja, a indirektno se smanjuje odljev stanovništva iz destinacije. Na kraju izlaganja je naglasila da će pčelari obuhvaćeni ZOI sustavom morati slijediti stroga pravila upisnika, kontrole i cijelog procesa proizvodnje o čemu će voditi posebne zapisnike i evidencije, a što će kontinuirano kontrolirati ovlaštena tvrtka.                                                    Tvrtka Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o. iz Splita 25 godina se bavi stručnom podrškom primarno malih i srednjih poduzetnika u prehrambenom sektoru i poljoprivredi, stvarajući preduvjete za njihovu konkurentnost, napredak i uspjeh. Jamstvo za sve navedeno je akreditacija po HRN EN 17065 kod Hrvatske akreditacijske agencije i stručan tim na čelu sa Anom Marušić Lisac, koja je na skupu iznijela Plan kontrole za „Istarski med/Istrski med“. U uvodu je objasnila pojam certifikacije, koji su elementi tog postupka i naknade. Ovdje je važno napomenuti da su u programu ruralnog razvoja RH zacrtane mjere o financijskim poticajima u ovoj gospodarskoj grani: Mjera 3. Sustavi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu s naglaskom na Podmjeru 3.1. Potpora za novo sudjelovanje u sustavima kvalitete i Podmjeru 3.2. Potpora za aktivnosti informiranja i promicanja koje provode skupine proizvođača na unutarnjem tržištu. I u ovom je izlaganju naglašeno da bi domaćim pčelarima zaštita izvornosti meda trebala pružiti i ekonomski izvjesnije uvjete proizvodnje i prodaje, jer sada nitko ne zna koliko meda dolazi izvana u Istru i kakav je to med, ali se zna da ga ima znatno više nego što ga istarski pčelari proizvedu. Zaštićeni istarski med imat će deklaracije i oznake iz kojih će se jasno razaznati njegovo podrijetlo i kvaliteta, pa će i potrošači biti sigurniji što zapravo kupuju i konzumiraju. Kao destinacijski brend istarski bi značajno doprinio ne samo u stvaranju buduće dodane vrijednosti tog proizvoda, već postao i temelj za buduću zajedničku razvojnu agrarnu politiku u regiji.        O planu kontrole od strane njihovog centra te samokontroli proizvođača govorila je Dragana Milosavljević, dipl. ing. Ponovila je da je ulazak u sustav dobrovoljan, ali da bi proizvod mogao nositi atribut vrhunskog, onda to mora biti u svim svojim komponentama, što podrazumijeva i dodatne napore samog proizvođača. Tako primjerice, ako bi pčelar iz Istre svoje pčele prevozio na ispašu i Gorski Kotar ili Liku, med iz te serije ne bi se mogao zvati istarski, a isto važi i za med koji bi nastao ako bi neki pčelar izvan definiranog područja doveo svoje pčele na ispašu unutar područja definiranog Specifikacijom, a taj med vrcao i pakirao kod kuće. U nastavku izlaganja Dragana Milosavljević je navela i druga pravila kojih se treba pridržavati u proizvodnji (primjerice, pčele se ne smije dohranjivati u vremenu dok nose med), te niz drugih odredbi kojima je cilj očuvanje posebnih svojstava i kvalitete meda koji se tradicionalno proizvodi na ovom području. Analize meda moraju se vršiti u ovlaštenim i akreditiranim laboratorijima. U slučaju nesukladnosti kod monoflornih medova vezano za udio peludi isti se mogu rekategorizirati u cvjetni med, ukoliko odgovara po ostalim zahtjevima za tu sortu meda.         Pred sam kraj bilo je riječi i o oznaci „Istarska kvaliteta“ za istarska vina kao snažnoj alatki u poticanju razvoja i konkurentnosti subjekata u vinarskoj industriji Istarske županije o čemu je govorio Krešimir Juričić iz Udruge „Vinistra“. Različitih mišljenja i drugačijih stavova u raspravi pred kraj skupa nije nedostajalo, a kako se radi o izuzetno delikatnoj temi za sva je pitanja i sugestije otvorena i mogućnost kontakta putem e-maila: marusic@biotechnicon.hr  ili  milosavljevic@biotechnikon.hr         Na kraju ovog odlično organiziranog stručnog skupa, treba dodati činjenicu da istarsko pčelarstvo ne čine samo neposredni proizvođači, već i institucije: općine i gradovi, županijska tijela, institut za poljoprivredu i turizam, domovi zdravlja i bolnice, vrtići, škole, pučka učilišta, pa će se, ukoliko budu svi složno i kvalitetno radili na promidžbi novog brenda, kroz samozapošljavanje stvoriti čvrsti temelji za ostanak mladih u ovom sektoru i na taj način dugoročno dati snažan poticaj za održivi razvitak ove gospodarske grane i ruralnih područja u Istri i na Kvarneru, te očuvati njihov lokalni, regionalni i nacionalni identitet i prirodne vrijednosti.   TEKST: Damir Gregurić   Predsjednik UP Lipa Ranko Anđelini najavio je još jedan sastanak na kojem očekuje veći broj istarskih pčelara, pogotovo profesionalaca direktno zainteresiranih za ulazak u sustav ZOI.