Na muci se poznaju junaci, a dobri pčelari se razlikuju od loših u kriznim situacijama: kad u pčelinjacima zavladaju bolesti, nametnici i štetočine (na što se može koliko-toliko preventivno utjecati) ili kad nas sve skupa zateknu klimatske oscilacije poput neuobičajeno visokih temperatura ove zime (za koje ni znanstvenici ni iskusni pčelari nemaju pravog rješenja). A ove sezone kao da zime i nema: na kopnu 12*C, uz obalu do 18*C, pušu topli južni vjetrovi i bar za sad se ne naziru moguće promjene koje bi nagovještavale povratak zime u vidu niskih temperatura, jutarnjeg mraza ili snježnih pahulja. U pčelinjem svijetu ovo je poremetilo njihov prirodni bioritam: umjesto da ostanu u zimskom klupku još 30-tak dana, pčele zbog visokih vanjskih temperatura izlaze iz košnica i traže hranu (koje još uvijek nema). Pčelarske udruge s kontinentalnog dijela Hrvatske već su alarmirale javnost izvješćima o naglom slabljenju i odumiranju pčelinjih zajednica iz navedenih razloga. Kao da nam nije dovoljno muke s nametnicima poput Varooe, lijekovima sumnjive kakvoće, još nam je trebala i ova nesreća! Ne sjećam se da se tolika medijska prašina u vezi pčela i pčelarstva digla od rasprava o štetnosti  neonikotinoida i zahtjeva za zabranu njihova korištenja u intenzivnoj poljoprivredi. O čudnoj zimi i njenim posljedicama za pčelinju populaciju pišu i govore pčelari praktičari i teoretičari, veterinari i znanstvenici na središnjem TV-dnevniku, po Internetskim portalima, lokalnom i nacionalnom tisku. S jedne strane mi je drago što se u javnosti diže senzibilitet glede najvažnijeg oprašivača bez kojeg je nezamisliva suvremena poljoprivreda i proizvodnja hrane, no s druge strane mi je žao što su pčele u središtu pozornosti zbog nove opasnosti za njihov opstanak!

Visoke temperature u prosincu nastavile su se i u ovom mjesecu i mnogi pčelari s kontinentalnog dijela Hrvatske se pribojavaju da će naglo zahlađenje (koje bi – po nekoj meteorološkoj logici – moralo uslijediti nakon ovog toplog vala) uzrokovati velike gubitke u pčelinjacima širom Lijepe naše. No, s druge strane Učke (bar se tako čini na prvi pogled!) situacija nije tako alarmantna. Naš kolega Ranko Anđelini, predsjednik UP «Lipa» iz Pazina u Glasu Istre od petka, 10. siječnja 2014. smiruje istarske pčelare tvrdeći da u našoj županiji još uvijek nema nikakvih ozbiljnijih naznaka pomora pčela! Najveći problemi se mogu očekivati kada pčele počnu razvijati leglo i kada matice počnu intenzivno nesti, a unosa nektara još ne bude, jer vegetacija medonosne flore ne prati razvoj pčelinje zajednice. Dakle, problem br. 1 nisu niske vanjske temperature, već njihova velika oscilacija. Za prezimljavanje pčelama u normalnim okolnostima niske temperature nisu problem, jer mogu podnijeti do – 30*C, pošto im to omogućuje struktura klupka.

Specifičnost 2013. godine između ostalog je i topla jesen koja je rezultirala nastavkom aktivnosti pčela, a usporedo s njom i povećanom potrošnjom zaliha hrane u košnici. Naravno da bi idealno bilo da su pčele ušle u zimsko klupko s prvim mrazem u listopadu i da počnu izlaziti krajem veljače i početkom ožujka kad počinje cvjetanje lijeske i drugog medonosnog bilja – vjesnika proljeća. No pošto je jesen bila natprosječno topla, a zima nastavlja sličnim tempom u nekim zajednicama već ima aktivnog legla. Da bi leglo opstalo, pčele troše svoje rezerve u većim količinama nego u normalnim klimatskim uvjetima. Zato pčelari opravdano strahuju da rezerve hrane u košnicama neće biti dovoljne do buđenja vegetacije u proljeće.

KAKO POMOĆI PČELAMA U OVAKVOJ SITUACIJI?

       Naš kolega iz Pazina naglašava da pčelari povećaju svoj oprez, ali da i dalje trebaju ostaviti pčele da miruju i nikako ih dodatno poticati na aktivnosti! Ne preporuča dodavanje sirupa kao nadomjeska pčelinoj hrani. Ako u košnici nema dovoljno zaliha meda (ako je pčelar bio neoprezan ili lakom, pa je za svoje potrebe oduzeo pčelama i izvrcao više meda nego što je smio) ili ako raspored hrane u košnici nije optimalan (tj. dostupan svim pčelama u klupku, npr. 2 – 3 ulice dalje uz sam rub košnice) može se desiti da se klupko zaustavi baš u dijelu bez meda i tu umre od gladi!

Jedino privremeno rješenje je staviti točno iznad klupka šećernu pogaču, iako ni one nisu 100 % učinkovita formula za prezimljavanje, pošto za njihovu konzumaciju i probavu pčele također troše mnogo energije: polisaharide iz tih pogača treba preraditi u fruktozu i glukozu za razliku od meda kojeg pčele odmah apsorbiraju bez dodatnog trošenja energije. Ako se ostvare meteorološka predviđanja da za 20-tak dana u naše krajeve stiže val hladnoće (koji trenutno hara Amerikom), to bi moglo biti itekako opasno za naše pčele. Zato svim pčelarima u županiji preporučujemo da već sada počnu s prihranom zajednica šećernim pogačama, jer nedostatak hrane uzrokuje pad imuniteta u organizmu pčele i njen obrambeni mehanizam neće biti dovoljno snažan da se odupre nametnicima i bolestima (npr. američkoj gnjiloći).

Zato drage kolege pčelari, pogotovo početnici: ne budite lijeni (zimski san je za medvjede, a ne za pčelare!) i put pod noge, pa na pčelinjak! Provjerite stanje svojih zajednica (pazeći da ih pri tom previše ne uznemirite!), pregledajte podnice, očistite leta, uklonite mrtve pčele (uzorke pošaljite nadležnoj instituciji) i obavezno dodajte iznad svakog klupka jednu šećernu pogaču! Ne košta puno, a može spriječiti katastrofu!

POSEBNA OBAVIJEST SVIM PČELARIMA U HRVATSKOJ

Prof. dr. sc. Nikola Kezić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu apelira na sve pčelare da se organiziraju i popišu sve negativne pojave koje uoče na svojim pčelinjacima.

HPA (Hrvatska poljoprivredna agencija) i još neke nadležne institucije i pčelarske udruge pozivaju pčelare u RH da hitno ispune anketni listić (u prilogu) o ovogodišnjim gubicima, dostave ga agenciji

putem e-pošte na adresu: mdrazic@hpa.hr ili malezivotinje@hpa.hr odnosno običnom poštom na adresu: Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb. Agronomski fakultet u Zagrebu će pristigle upitnike obraditi, podatke analizirati i potom dati preporuku za potrebne intervencije.

Preuzmite obrazac u prilogu: HPA Obrazac

Tekst: Damir Gregurić