Bez obzira na budžet, režiju i tehničke detalje svaki je film o pčelama fascinantan, jer je njihov svijet tako očaravajući da gledatelj jednostavno ne može biti indiferentan ni dok ga gleda, ni kasnije dok razmišlja o filmu kad napusti kino-dvoranu. A kad mikro-kamere uđu u košnicu i razotkriju vam svu tajanstvenost pčelinje zajednice kao u filmu Markusa Imhoofa «Više od meda» onda se neupućenom gledatelju čini kao da je na sat i pol (koliko traje film) otputovao daleko u svemir među vanzemaljce!

     «Dobro došli u naš svijet!» – kao da nas u prvim kadrovima pozdravljaju glavni likovi, no što se priča više bliži svom kraju, glas naratora postaje sve tiši i zabrinutiji za njihovu sudbinu, a pčele kao da se opraštaju s nama: «Zbogom, jer možda se nikad više nećemo vidjeti!» Uistinu nitko ne može na ekranu mirno gledati gomilu mrtvih pčela uz koju stoji zapanjen pčelar bez odgovora zašto se to desilo: po kinu su se mogli samo čuti duboki uzdasi zabrinutosti i suosjećanja! Ne sjećam se kad je neki film o životinjskom svijetu izazvao toliko emocija kao «Više od meda»! I sam sam ga gledao bez daha, prosto ga upijao u sebe i osjetio veliku bojazan ne samo za budućnost pčela, već i ljudi!

Vjerojatno svatko od nas pčelara i ljubitelja pčelinjeg svijeta ima svoju priču o pčelama, njihovoj organiziranosti, redu i radu na paši i košnici, pa bi po toj logici  i svi mi snimili svoju verziju filma, dali naglasak na ono što je nama važno, poučno i zanimljivo i vjerojatno bi svaki taj film imao drugačiji naziv. Da li bi svi mi pali u istu shemu i po tko zna koji put ponovili proročke riječi čuvenog Alberta Einsteina uopće nije upitno, jer njegova parola ima svevremensku dimenziju i film sigurno ne gubi na svojoj vjerodostojnosti zbog njih. No, mi nismo ni snimatelji ni režiseri, pa o tome da li bi kroz 5 godina (koliko se ukupno snimao ovaj film) uspjeli napraviti bolje djelo od Markusa Imhoofa, uopće nećemo polemizirati: «Više od meda» je definitivno jedan od najboljih filmova o pčelama ikad snimljen i teško da ga u dogledno vrijeme itko može nadmašiti! Da je drugačije režiran (jedna priča, jedan zaplet, jedan lik i jasan rasplet, naravno s happyendom), film bi sigurno izgubio na svojoj objektivnosti (ponekad surovoj i beskrupuloznoj) i dokumentarnosti! Ovako je «Više od meda» i – više od filma! A tko ga nije pogledao u utorak, 13. svibnja 2014. u pazinskom Spomen domu, neka nipošto ne propusti projekciju u Poreču 22. svibnja (Pučko otvoreno učilište)!

Nakon odjavne špice u dvorani se nisu upalila svjetla, a publici se obratio naš stari poznanik, vrsni poznavatelj pčelinjeg svijeta profesor Nikola Kezić. Oduvijek je on upozoravao na činjenicu kako napredak jedne vrste svjesno ili nesvjesno šteti opstanku druge. O tome je govorio tijekom predavanja u Pčelarskoj školi, na raznim prijemima i manifestacijama, baš jučer u TV-emisiji «Priče iz Maksimirske šume» (HTV-1, 17.00) i nakon projekcije filma «Više od meda». No, prvi put otkako slušam njegova predavanja, ton njegova glasa se snizio do te mjere da je postao nalik na žalopojku umjesto na znanstvenu disertaciju.

No, iza svih tih vapaja za pomoć pčelama ugroženima od svih mogućih nedaća (intenzivna poljoprivreda i proizvodnja hrane, industrija preparata za zaštitu bilja, globalno zatopljenje) i odaslanima na nepoznate adrese, ipak se nazire tračak nade za opstanak ove vrste: afrikanizirane pčele! Da, vjerovali ili ne: upravo afrikanizirane pčele, toliko omražene zbog svoje divlje i ubilačke naravi nisu opasnost za ljudsku vrstu, već su posljednja nada za Apis Melliferu, a sekundarno i za Homo sapiensa! Ili je to još jedna zabluda u koju želimo vjerovati jer smo tako očajni i uplašeni za svoj opstanak?

Tekst: Damir Gregurić