Metoda je primjenljiva u pčelarenju raznim vrstama košnica nastavljača, počevši od AŽ košnica (kojim pčelari autor Vladimir Hunjadi), DB, LR, Farar, itd. Ovdje ćemo se posebno osvrnuti na LR košnicu.

Sama priprema društava, do kraja vrbove paše, (oko 3 tjedna pred bagremovu pašu) podrazumijeva poduzimanje, u prethodnom periodu, svih onih pčelarskih postupaka koji do navedenog vremena treba da osiguraju oko 60-70 dm² legla, odnosno oko 56.000 ćelija sa leglom u oko 80% od ukupnog broja društava. To podrazumijeva dodavanje zrelog legla iz pomoćnih društava proizvodno orijentiranim društvima koja nisu dostigla taj stupanj razvoja, oduzimanje 2-3 okvira legla najjačim društvima da ne uđu u rojevno stanje, otklapanje meda i sl.

Razrojavanje i stvaranje sabirnih košnica

Ako se uspjelo do 3 tjedna prije bagremove paše osigurati u društvu oko 70 dm² legla (u društvima koja imaju manje od toga dodaje se zrelo leglo iz pomoćnih društava), tada se može računati sa preko 60.000 pčela, koje će se u toku bagremove paše isključivo brinuti o unosu nektara, bez straha da društvo dođe u rojevno stanje.

Tada poduzimamo slijedeće mjere:

– Obzirom da su pčelinja društva sada u dva nastavka, radi lakšeg i bržeg traženja matice, oko 7-8 dana prije očekivanog cvjetanja bagrema planiranim proizvodnim društvima ubacit ćemo matičnu rešetku.

– Sa pojavom prvih kapi svježeg bagremovog nektara pristupa se razrojavanju. Ovo se smatra najvažnijim korakom u toku cijele pašne sezone.

– Kontrolom legla utvrdimo u kojem je nastavku matica. U tom nastavku ostavimo maticu s dva okvira legla različite starosti s pripajadućim pčelama bez otresanja istih, a svo ostalo leglo oduzimamo. Ostali dio tog nastavka popunimo mladim izgrađenim saćem i satnim osnovama koje postavljamo naizmjenično. Taj nastavak, sada plodište, stavljamo na podnicu.

– Povrh plodišta postavimo matičnu rešetku. U prvi medišni nastavak stavimo izgrađeno saće i po želji nekoliko satnih osnova.

– Nastavak sa starijim leglom u kojem nije bilo matice stavimo na vrh (treći nastavak).

Pravilo je da koliko je okvira sa leglom oduzeto, toliko se može dodati okvira sa satnim osnovama.

Dodane satne osnove od strane pčela bivaju besprijekorno izgrađene. Razlog je u tome što smo postupkom razrojavanja dobili društvo koje se ponaša kao prirodni roj sa ogromnom radnom energijom. Tada su čak i zaperci izgrađeni sa radiličkim, a ne trutovskim ćelijama. Sa takvim radnim elanom, već prvog dana može se očekivati unos 4-5 kg nektara.

Izvađeno leglo iz nastavka u kojem je bila matica, zajedno sa pčelama koje se na njima nalaze, smješta se u posebne (prazne) košnice na pčelinjaku. U svakoj od tih košnica, pored hrane koja se nalazi na okvirima sa leglom treba staviti i po koji okvir s cvjetnim prahom i medom. Ovako formirane košnice nazvat ćemo sabirne košnice. Sabirna košnica je najbolje da sadrži 3 nastavka.

Slijedećih nekoliko dana, sve izletnice iz sabirnih košnica vraćaju se u svoja osnovna društva. Prvi, a uglavnom drugi dan se najveći broj izletnica vrati na staro mjesto, tj. u matičnu košnicu.

U proizvodnim društvima, u kojim je ostalo 2 okvira legla, sve nezaposlene mlade pčele postaju aktivne i učestvuju u smještaju nektara, a po potrebi (što je najčešće) postaju i izletnice ranije nego što je to uobičajeno za njihov uzrast. U ovim košnicama smanjuje se i broj vodonoša.

Sprovedenim zahvatima, učinili smo da i dio plodišta postane medište, tako da se po završetku paše, može vrcati i dio okvira sa medom čije je saće izgrađeno u toku paše. Istovremeno, ovom tehnikom rada onemogućeno je pojavljivanje rojevnog nagona za svo vrijeme pašne sezone.

Prema Hunjadiju, brojno stanje pčela, u proizvodnoj košnici, po izvršenju navedenih radnji je slijedeće:

– na 20 dana prije paše u košnici je bilo oko +30.000 pčela

– za 20 dana ugine oko 50% – 15.000 pčela

– izleglo se iz 70 dm² x800 + 56.000 pčela

U akumulator je premješteno:

– 5 okvira sa pčelama (5×3120) – 15.000 pčela

–     od istih se 25% vraća u osnovno društvo + 4.000 pčela

Ukupan broj pčela u proizvodnom društvu na početku paše je 60.000 pčela.

Navedeni broj pčela uključen je na poslovima unosa i skladištenja nektara na početku bagremove paše.

Mada su vremenske prilike u vrijeme bagremove paše, vrlo promjenljive, često i veoma loše, navedena masa pčela i pored navedenog može, za samo nekoliko dana, unijeti vrlo velike količine nektara. Već prvog dana, moguć je unos 4-5 kg nektara. U situaciji kada su vremenske prilike povoljne mogu se ostvariti rekordni prinosi.

Sve poduzete mjere imaju za rezultat:

– prekidanje rojevnog nagon bez obzira u kojoj se fazi eventualno našao,

– budi se nagon za sakupljanje hrane,

– matici je osigurano dovoljno prostora za zalijeganje,

– osigurana je zaposlenost mladih pčela gradnjom saća,

– društvo je oslobođeno lošeg saća, mnogih bolesti, a i najvećeg dijela varoe (prenijeta u okvirima legla u sabirnu košnicu).

Šta se dešava u sabirnoj košnici

U narednih nekoliko dana od dana formiranja, izletnice se vraćaju u osnovno društvo. To je najkritičniji period za stanje u sabirnoj košnici jer izletnica nema, pa prema tome ni prijeko potrebne vode. Tek nakon 4-5 dana mlade pčele počet će da izlijeću po vodu,  pelud i nektar.

Da se izbjegnu svi mogući problemi zbog nedostatka vode i eventualno hrane, drugi i treći dan ovako formirana sabirna društva treba prihraniti najbolje razrijeđenim medom ili šećernim sirupom (odnos 1:1) u količini od nekoliko litara dnevno.

Mlade pčele, premještene sa okvirima legla, osjećaju nedostatak matice i počinju sa izvlačenjem prisilnih matičnjaka. Ovi prisilni matičnjaci, po autoru, slični su onim koji se dobivaju u starterima (jer su i u starterima pčele bez matice). Pošto se u sabirnoj košnici nalazi ogroman broj mladih pčela (ustvari, samo su takve pčele ovdje i prisutne) one su u stanju da obilno i kvalitetno hrane larve u matičnjacima. Sabirna košnica je odgajivačko društvo kakvo se samo može poželjeti za dodavanje presađenih larvi.

Stvaranje nukleusa podjelom sabirnih košnica

U periodu od osmog do desetog dana, od dana izvršenog razrojavanja, sabirne košnice   dijelimo na nukleuse. U novi nastavak stavimo 5 okvira pčela s leglom pri čemu treba voditi računa da budu i dva matičnjaka. Ostali prostor u nastavku popunimo novim izgrađenim saćem i satnim osnovama. Ukoliko nemaju dovoljno hrane dodati ćemo i okvire s medom i peludom. Kako bismo zadržali letačice novoformirana društva  treba prenijeti na novu, dovoljno daleku lokaciju. U nekoliko narednih dana matice će izaći, sazrijeti, oploditi se i početi sa polaganjem jaja.

Preporuka je da se nakon podjele, nukleusi ne otvaraju oko dva tjedna. Poslije tog perioda, ako se kontrolom ustanovi da matica ne polaže jaja taj nukleus treba pripojiti drugom. Uspješnost uzgoja novih matica je između 80 i 90%.

Petog dana od formiranja nukleusa poželjno je pokidati najstarije matičnjake jer su oni povučeni na larvama starijim od 36 sati. To se može uraditi i nakon tri do četiri dana, kada se uništavaju svi matičnjaci koji su pred zatvaranjem.

Tretiranje formiranih nukleusa protiv varoe

Kako smo vađenjem zatvorenog legla iz plodišta osnovnih društava, sa istim prenijeli i ogroman broj varoe, to između 22. i 28. dana od dana formiranja sabirnih košnica vršimo tretiranje novoformiranih nukleusa jednim registriranim lijekom. U tom periodu, sva varoa se nalazi na pčelama, te je dovoljno izvršiti jednokratno tretiranje.

(Autor metode: Vladimir Hunjadi, Petrovaradin)